KNJIGA ČETVRTA - 6. poglavlje
Vrlo lijepo pripovijedanje blaženog Pavla kako ga je Bog pozvao po molitvi blaženog Stjepana i kako je od vuka postao janje i kako je dobro moliti za sve.
Blaženi Pavao je razgovarao s Kristovom zaručnicom i reče: „Ti si me, kćeri moja, usporedila s lavom koji je odrastao među vukovima i otrgnut im je na čudesan način. Zaista, kćeri, bio sam grabežljivi vuk kojeg je Bog učinio janjetom i to zbog iz dva razloga: prvo, zbog njegove velike ljubavi koja iz nedostojnih čini svoje posude i iz grešnika svoje prijatelje.; drugo, zbog molitava blaženog prvomučenika Stjepana.
Želim ti pokazati kojeg sam mišljenja bio onda kad je sveti Stjepan bio kamenovan i zašto sam zaslužio njegovu molitvu. Zaista se nisam radovao niti uživao u muci blaženog Stjepana niti sam bio zavidan zbog njegove slave; pa ipak sam želio da umre jer sam prema svojem mišljenju shvatio da nema istinsku vjeru. Kad sam opazio da je preko mjere gorljiv i strpljiv u podnošenju svojih patnji, bilo mi je žao što je nevjernik dok je on zapravo bio vrlo vjeran, a ja nasuprot tome potpuno slijep i nevjeran; imao sam sažaljenje prema njemu i molio sam iz sveg srca da mu njegova gorka muka priskrbi slavu i krunu. Zato mi je njegova molitva bila na spas tako da sam njome bio oduzet mnogim vukovima i postao sam nježno janje. Zato je dobro moliti za sve; jer molitva pravednika koristi onima koji su bliže i spremniji primiti milost.
No sad se žalim što je među učiteljima svoga naroda tako rječit čovjek koji je se među onima koji su ga kamenovali držao tako strpljivo tako jako zaboravljen i zanemaren od srca mnogih, no uglavnom od onih koji su zaduženi za njegovo slavljenje; oni mu donose razbijene, prazne, blatne i odvratne posude; zato će oni, kao što stoji pisano, biti ispunjeni dvostrukim sramom i sramotom i bit će izbačeni iz kuća uživanja.“
Categories:
Nebeske objave
