KNJIGA ČETVRTA - 7. poglavlje
Čudesno i neobično viđenje jedne duše koja treba biti suđena; o đavlovim optužbama i zagovoru slavne Djevice. O tumačenju ovog viđenja u kojem palača označava nebo, sunce Krista, žena Djevicu, Etiopljanin đavla, ratnik anđela i u kojem se opisuju dva mjesta mučenja iz kojih nije moguć spas i tri mjesta iz kojih je spas moguć; i o još mnogom drugome čudesnom, naime o pomoći.
Jednoj osobi koja je bdjela u molitvi u duhovnom viđenju se pojavila slika jedne palače neizmjerne veličine. U njoj su bili bezbrojni odjeveni u bijele sjajne odore od kojih se činilo da svaki ima vlastitu stolicu. U toj je palači stajalo sudište na kojem je za vidjeli bio oblik kao sunce i sjaj koji je izlazio od sunca bio je neizmjeran u duljini, dubini i širini. Kraj stolice je stajala djevica s dragocjenom krunom na glavi. Svi su služili suncu koje je sjedilo na stolici i slavili su ga u himnama i pjesmama.
Potom se pojavio Etiopljanin strašna izgleda i po svojim pokretima kao ispunjen zavišću i velikim gnjevom koji reče i vikne: „O, pravedni suče, dosudi mi ovu dušu i čuj njezina djela budući da ima još malo vremena za živjeti. Dopusti mi također da tijelo kaznim zajedno s dušom sve dok se ne odvoje jedno od drugog.“
Nakon ovih riječi mi se činilo kao da pred stolicom stoji netko kao naoružan ratnik, pristojan i mudar u riječima i skroman u svojim kretnjama; on reče: „O, suče, gledaj, ovdje su njegova dobra djela koja je ostvario sve do ovog sata.“
I odmah je od sunca koje je sjedilo na stolici izašao glas koji reče: „Ovdje je porok veći od vrline, ali pravednost ne podnosi da porok bude povezan s najvišom vrlinom.“
Etiopljanin odgovori: „Zato je pravednost da ova duša bude povezana sa mnom. Ako u njoj ima opakosti, u meni je sva opakost.“
Ratnik odgovori: „Božje milosrđe prati svakog čovjeka sve do smrti i sve do zadnjeg trenutka, a nakon toga slijedi sud, ali kod čovjeka o kojem govorimo su tijelo i duša još povezani i razum je još u njemu.“
Etiopljanin odvrati: „Pismo, koje ne može lagati, govori: ljubi Boga iznad svega, a svoga bližnjega kao sebe samoga. Gledaj sad kako su sva djela ove duše ostvarena iz straha, ne iz ljubavi kao što joj je bila dužnost i svi njezini grijesi koje je ispovjedila su, kao što ćeš naći, ispovjeđeni samo s neznatnim kajanjem; zato je zaslužila pakao jer je prokockala nebo; svi njezini grijesi su ovdje kod božanske pravednosti vidljivi jer još nikad nije iz božanske ljubavi osjetila kajanje za njih.“
Ratnik odgovori: „U njemu je ipak bila vjera i nada da će prije smrti primiti istinsko kajanje.“
Njemu odvrati Etiopljanin: „Sad si iznio sve dobro što je učinio i poznaješ sve riječi i misli za spas njegove duše. No sve to, što god to bilo, ne može se usporediti s kajanjem iz božanske ljubavi, svetom vjerom i jakom nadom i ne može iskorijeniti grijehe; jer od vječnosti je u Bogu pravednost da nijedan grešnik koji nema savršeno pokajanje ne smije pristupiti nebu. I zato je nemoguće da Bog sudi protiv od vječnosti unaprijed znane uredbe i ona duša mora biti osuđena na pakao i sa mnom biti povezana za vječnu kaznu.“
Na te je riječi ratnik šutio i nije odgovorio na njegov govor.
Potom su se pojavili bezbrojni zli duhovi slični iskrama koje su iskočile iz svjetleće vatre. Ovi su vikali jednim glasom i govorili onome koji je kao sunce sjedio na stolici: „Znamo da si ti jedan Bog u tri osobe; ti si bio bez početka i bez kraja si i nema Boga osim tebe. Ti sam si zaista ljubav s kojom su povezani milosrđe i pravednost. Ti si od početka bio u sebi i na tebi se ništa nije smanjilo niti promijenilo kao što dolikuje Bogu. Osim tebe nema ničega i bez tebe je ništa što ima radost. Zato tvoja ljubav anđele nije stvorila iz ničega drugog doli iz moći tvoga božanstva kako je tvoje milosrđe nalagalo. Ali nakon što smo iznutra planuli od oholosti i zavisti i pohlepe, onda nas je tvoja ljubav koja voli pravednost bacila iz neba s vatrom naže zlobe u nepojmljiv i mračni ponor koji se sad zove pakao. Tako je tvoja ljubav učinila onda; ni sad se ne može odvojiti od suda tvoje pravednosti bilo da se izvrši prema milosrđu ili pravednosti. Kažemo još više; da je ona osoba koju voliš najviše, naime Djevica koja te rodila i koja nikad nije sagriješila, bila počinila smrtni grijeh i umrla bez božanskog kajanja, ti tako veoma voliš pravednost da njezina duša nikad ne bi postigla nebo, već bi bila kod nas u paklu. Zašto nam onda, suče, ne dosudiš nama da je kaznimo prema njezinim djelima?“
Potom se čuo kao zvuk trublje; koji su je čuli, šutjeli su i odmah progovori jedan glas i reče: „Šutite i poslušajte svi vi anđeli, duše i đavoli što govori Majka Božja!“
I uskoro se pred sudištem pojavi Djevica ogrnuta prostranim naboranim plaštem. Ona reče: „O, vi neprijatelji, progonite milosrđe i nikakvom ljubavlju ne volite pravednost. Ako je ovdje i vidljiv manjak dobrih djela zbog kojeg ova duša ne može postići nebo, pogledajte što imam pod svojim plaštem.“ Nakon što je Djevica otkrila dvije bore svoga plašta, u jednoj se pojavila mala crkva u kojoj su bili vidljivi poneki redovnici; u drugoj bori su se pokazale žene, muškarci, svećenici i Božji prijatelji i drugi koji su svi jednim glasom vikali i govorili: „Smiluj se, milosrdni Gospodine!“
Onda je bila tišina i Djevica je govorila i reče: „Pismo kaže da tko ima savršenu vjeru, može u svijetu premještati brda. Što dakle mogu glasovi onih koji su imali vjeru i služili Bogu vatrenom ljubavlju? I što mogu oni Božji prijatelji koje je ova duša pozivala za njihov zagovor da bude oslobođena pakla i može postići nebo, koja također za svoja dobra djela nije tražila nikakvu drugu plaću osim nebeskog? Ne mogu li njihove suze i molitve učiniti da bude potaknuta i prosvijetljena da prije svoje smrti primi božansko kajanje i žalost zajedno s ljubavlju? Osim toga želim dodati svoju molitvu zajedno s molitvama svetih koji su u nebu i koje je ova duša posebno častila.“
Djevica je dalje dodala i rekla: „O, vi đavoli, sučevom vlasti vam zapovijedam da obratite pažnju na ono što ćete sada vidjeti u pravednosti.“ Potom se iz sunca čuo glas koji reče: „Radi molitava mojih prijatelja će ovaj čovjek prije svoje smrti postići toliko božansko kajanje da neće doći u pakao, već će biti čišćen s onima koji će u čistilištu imati težu muku. Nakon što se duša pročisti, u nebu će primiti plaću s onima koji su na zemlji imali vjeru i nadu s malom ljubavi.“
Nakon ovih riječi su đavoli pobjegli. Potom se zaručnici činilo kao da je otvoreno strašno i mračno mjesto unutar kojeg se pokazala vatrena peć i njezina vatra je bila zapaljena za đavole i žive duše. Nad tom peći se pojavila ona duša čija presuda čija se osuda ranije čula. Njezine noge su bile vezane za peć i stajala je uspravno kao osoba; ali nije stajala ni na najvišem ni na najdubljem mjestu, već kao na strani peći čiji je oblik bio čudesan, ali strašan. Izgledalo je kao da se vatra peći provlači prema gore ispod nogu duše kao kad se voda kroz cijevi penje prema gore; silno se zbijala i uzdizala toliko daleko iznad glave da su pore bile kao žile kojima teče goruća vatra. Uši su se činile kao mjehovi talilaca i njihovo stalno puhanje je pokretalo mozak. Oči su se pokazale okrenute i utonule i činile su se pričvršćene iznutra na zatiljku. I usta su stajala otvorena i jezik je bio izvučen kroz nosnice i visio je na usnice. Zubi su bili kao željezni čavli pričvršćeni kroz nepce. Ruke su bile tako duge da su dosezale do stopala. Obje šake su se činile kao da drže i gnječe mast koja je gorjela kao smola. Činilo se da koža koja se vidjela iznad duše ima oblik krzna iznad tijela i bila je kao lanena haljina zamrljana spermom. Ta je haljina bila tako hladna da svatko tko ju je vidio počeo drhtati i iz nje je teklo kao gnoj iz gnojnog čira s pokvarenom krvlju i tako lošim smradom da se ne može usporediti nijednim tako lošem mirisu na svijetu.
Nakon što se vidjela ta muka, čuo se glas iz one duše prije koji je pet puta vikao pod suzama i iz svih snaga.
Prvo je vikala: „Jao meni što sam Boga zbog njegove savršenosti i za dane mi milosti tako malo volio!“
Drugo: „Jao meni što se nisam bojao Božje pravednosti kao što sam trebao!“
Treće: „Jao meni što sam volio radost svoga tijela i svoje grešne duše!“
Četvrto: „Jao meni zbog bogatstva svijeta i moje oholosti!“
Peto: „Jao meni što sam vas, Luj i Ivana, ikada vidio!“
i potom mi jedan anđeo reče: „Objasnit ću ti ovo viđenje. Palača koju si vidjela poredba neba. Mnoštvo onih koji su odjeveni bijelim i sjajnim odorama i sjedili su anđeli i duše svetih. Sunce predstavlja Krista u njegovu božanstvu; žena predstavlja Djevicu koja je rodila Boga; Etiopljanin đavla koji optužuje dušu; ratnik anđela koji priopćuje dobra djela duše. Peć predstavlja pakao koji je iznutra tako užaren da kad bi svijet sa svim što je u njemu gorio, ne bi bio sličan velikom žaru u toj peći. U toj se peći čuju različiti glasovi koji svi govore protiv Boga i svi njihovi povici počinju s jao i na sličan način završavaju; a duše se pojavljuju kao osobe čiji se udovi rastežu na neutješan način i koje nikad nemaju mir. Znaj da i vatra koja ti se pojavila u peći gori u vječnoj tami, ali duše koje tamo gore nemaju sve jednaku muku. Tama koja se pokazala oko peći se zove limb i dolazi iz tame koja je u peći, ipak, oboje su jedno mjesto i jedan pakao; svatko tko tamo dođe nikad neće primiti stan kod Boga. Iznad te tame je najveća muka čistilišta koju duše mogu podnositi. S one strane ovog mjesta su druga mjesta gdje je muka manja i sastoji se samo od manjka snage, ljepote i sličnoga kao što ću pojasniti kroz usporedbu. To je kao da je netko bio bolestan i kad bolest i muka prestanu, on nema snage sve dok je opet postupno ne zadobije. Treće mjesto je iznad i tu nema druge muke osim čežnje da se dođe Bogu.
I da mogla bolje razumjeti, reći ću ti kroz usporedbu: to je kao da je ruda pomiješana i gori sa zlatom u vrlo vrućoj vatri i mora se tako dugo pročišćavati dok se ruda ne razori i ne ostane čisto zlato. Što je jače i deblje, to jača mora biti vatra sve dok zlato nije kao tekuća voda i potpuno goreće. Nakon toga majstor zlato odnosi na drugo mjesto gdje prima najbolji oblik da se može vidjeti i dohvatiti; zatim ga polaže na treće mjesto gdje se čuva i dostavlja vlasniku. Tako je i na duhovan način.
Na prvom mjestu iznad tame je najveća muka čistilišta gdje si vidjela kako se spomenuta duša čisti. Ovdje muče đavoli; tu se pojavljuju obličja otrovnih crva i divljih životinja; tu je vrućina i hladnoća, tama i zbunjenost koje proizlaze iz muke koja je u paklu. Ovdje neke duše imaju manje muke, druge veće, već prema tome je su li grijesi bili popravljani u vremenu kad je duša još bila u tijelu ili nisu.
Potom majstor, to jest Božja pravednost, odnosi zlato, to jest duše, na druga mjesta gdje nije ništa drugo doli manjak snage. Ovdje duše prebivaju tako dugo dok po svojim posebnim prijateljima ili po neprekidnim djelima svete Crkve ne postignu okrjepu. Jer što veću pomoć duša ima po prijateljima, to brže ozdravlja i biva oslobođena iz tog mjesta.
Potom se duša odvodi na treće mjesto gdje ne vlada nikakva druga muka doli čežnje za dospijećem u Božju prisutnost i njegovo blaženo gledanje. Na ovom mjestu prebivaju mnogi i to vrlo dugo osim onih koji su dok su živjeli u svijetu imali savršenu čežnju doći u prisutnost i gledanje Boga. Znaj i da mnogi u svijetu umru tako pravedni i nedužni da odmah dospiju u prisutnost i gledanju Boga. Neki su svojim dobrim djelima opet tako ispravili svoje grijehe da njihova duša ne osjeća nikakvu muku. No malo je onih koji ne dođu na mjesto gdje vlada čežnja doći k Bogu.
Zato sve duše koje prebivaju na ta tri mjesta sudjeluju u molitvi svete Crkve i dobrim djelima koja se događaju na svijetu, posebno onima koja su sami ostvarivale dok su živjele i onima koja nakon njihove smrti čine njihovi prijatelji. Znaj i da kao što su grijesi mnogoliki i raznoliki, tako su i muke mnogostruke i različite. Kao što se dakle gladan raduje hrani koja mu dolazi u usta, žedan piću, žalostan radosti, gol odjeći, bolestan kad ga se dovede u krevet, tako se duše raduju i sudjeluju u dobru koje se za njih čini na svijetu.“
Anđeo je k tome još dodao: „Blažen onaj koji u svijetu dušama pomaže molitvama, dobrim djelima i fizičkim radom jer ne može lagati Božja pravednost koja kaže da duše nakon smrti moraju bilo očišćene kaznom čistilišta ili oslobođene brže dobrim djelima prijatelja.“
Potom su se čule mnoge duše iz čistilišta koje su govorile: „O, Gospodine Isuse Kriste, pravedni suče, pošalji svoju ljubav onima koji imaju duhovnu vlast u svijetu, onda ćemo bolje nego sad sudjelovati u njihovim čitanjima, pjevanju, žrtvama.“
Iznad prostora iz kojeg su se čuli ovi pozivi pokazala se kuća u kojoj su se dali čuti mnogi glasi koji su govorili: „Neka Bog nagradi one koji nam šalju pomoć u našim nemoćima.“
U toj je kući kako se činilo izlazila zora, pod zorom se pojavio oblak koji nije imao ništa od svjetlosti zore; iz njega je izlazio jak glas koji je reče: „O, Gospodine Bože, svojom nepojmljivom moći stostruko nagradi sve one u svijetu koji nas dobrim djelima podižu u svjetlo Tvoga božanstva i gledanje Tvoga lica.“
Categories:
Nebeske objave
