KNJIGA ČETVRTA - 3. poglavlje
Čudesan razgovor u obliku pitanja i odgovora između Boga i zaručnice o kralju i njegovu nasljednom pravu u kraljevstvu; o njegovim nasljednicima i kako po njima nešto treba biti vraćeno, a nešto ne.
„O, Gospodine“, reče zaručnica, „ne budi nevoljan što pitam. Iz pisma sam čula da se ništa ne smije steći nepravdom i ništa zadržati što je stečeno protiv prava. Ovaj kralj ima zemlju, neki kažu da je posjeduje s pravom, drugi tvrde suprotno i čudno je ako kod ovoga trpiš što kod drugih zabranjuješ.“
Bog odgovori: „Nakon potopa nisu preostali nikoji ljudi osim onih koji su se nalazili u Noinoj arki. Iz njih je potekao rod koji je krenuo prema izlasku sunca. Neki od njih su došli u Švedsku. Jedan drugi rod je išao prema zalasku; neki iznikli od njih su došli u Dansku. No oni koji su prvi počeli obrađivati zemlju koja nije bila okružena vodom nisu si prisvojili ništa od zemlje onih koji su živjeli s druge strane vode ili na otocima, već je svaki bio sretan s onim što je našao kao što je pisano o Lotu i Abrahamu. 'Želiš li ići desno', reče on, 'ja ću zadržati lijevo.' Kao da je htio reći: 'Sve što si prisvojiš bit će tvoje i pripadat će tvojim baštinicima.' S vremenom su došli suci i kraljevi koji, zadovoljni svojim granicama, nisu zaposjedali zemlju onih koji su živjeli na otocima i s druge strane voda, već je svaki ostajao u granicama svojih praočeva.“
Ona odgovori: „Ako je dio jednog kraljevstva darivanjem otuđen od kraljevstva, ne bi li nasljednici to trebali moći tražiti natrag?“
Bog joj odgovori: „U jednom određenom kraljevstvu se čuvala kruna koja je pripadala kralju. Narod je mislio da ne može opstati bez kralja. Zato su si izabrali kralja i predali izabranom kralju krunu na čuvanje i predaju budućim kraljevima. Kad je tako izabrani kralj dio krune htio otuđiti ili je smanjiti, budući kralj bi je zaista mogao i morao tražiti natrag jer se ne smije dogoditi smanjenje krune i kralj krunu kraljevstva ne smije umanjiti niti otuđiti osim iz razumnog razloga za vrijeme trajanja svojih dana. Što je drugo kruna jednog kraljevstva doli kraljevska vlast? Što je drugo kraljevstvo doli njemu podređen narod? I što je drugo kralj doli posrednik i uzdržavatelj kraljevstva i naroda, dakle čuvar i branitelj krune? Krunu ne smije niti dijeliti niti smanjivati na štetu budućeg kralja.“
Zaručnica upita dalje: „A kad bi neki kralj zbog vlasti bio prisiljen otuđiti dio krune?“
Bog odgovori: „Kad bi se dvojica svađala, a moćniji ne bi htio biti milosrdan, već bi drugom odsjekao prst, kome bi onda pripadao odsječeni prst doli onome koji je pretrpio štetu? Tako je i s kraljevstvom. Ako je neki kralj u nuždi ili zarobljeništvu umanjio svoje kraljevstvo za jedan dio, onda će ga budući kralj zaista moći zahtijevati natrag; jer kralj nije njegov gospodar, već sluga, a nužda ne čini zakon.“
Ona odgovori: „Kad bi neki kralj nekom gospodaru na dane svoga života dao odstupio dio krune i nakon kraljeve smrti onaj gospodar ili njegov nasljednik ga htio zadržati kao vlastiti, mora li onda biti tražen natrag?“
Na to odgovori Gospodin: „Zemlja se svakako mora vratiti zakonitom gospodaru.“
Ona upita dalje: „Ako bi dio krune bio nekome založen zbog duga i ovaj nakon što je mnoge godine ubirao plodove umre, a zemlja je nakon toga dospjela u ruke drugoga koji nema pravedno pravo na nju jer mu nije ostavljena niti založena, već ju je pri nekoj prilici uzeo u posjed i ne želi je vratiti prije nego što primi novac, što bi se tu trebalo učiniti?“
Gospodin joj reče: „Kad bi netko u ruci držao zlatnu kuglu i rekao nekome tko stoji kraj njega: 'Ova kugla je tvoja, ako je opet želiš imati, samo daj toliko i toliko funti.', zaista bi mu se trebalo dati toliko funti. Gdje je dakle zemlja dovedena pod vlast i mirno zadržana, mora ju se mudro zahtijevati natrag i s uračunavanjem štete opet steći natrag. Kao što je kralj koji je izabran uzdignut na kamen da ga narod vidi i time se označuje da ima vlast i posjed u gornjim dijelovima kraljevstva, tako ta zemlja i u svojim donjim dijelovima pomoću nasljedstva i kupnje i prekupa pripada kraljevstvu. Zato kralj treba čuvati što je primio da ne bi, ako drukčije postupa, izgubio kraljevstvo i kruna se izgubila.“
Zaručnica reče dalje: „O, Gospodine, ne budi nevoljan ako još jednom pitam. Jedan kralj ima dva kraljevstva i dva sina. U jednom kraljevstvu je kralj pomoću nasljedstva, a u drugom je izabran voljom naroda. No sad je uslijedila suprotnost; jer mlađi sin je kralj je postao kralj u naslijeđenom kraljevstvu, a stariji u kraljevstvu u kojem mora biti izabran.“
Bog odgovori: „Kod birača su se nalazila tri nedolična svojstva, a četvrto je postojalo u prebogatoj mjeri: neuredna ljubav, hinjena pamet, laskanje budalastih i nepovjerenje prema Bogu i zajednici. Zato je njihov izbor bio protiv pravednosti, protiv Boga, protiv blagostanja države i potreba zajednice. Da bi se osiguralo očuvanje mira i da bi se odgovaralo općim potrebama, nužno je da stariji sin uzme nasljedno kraljevstvo u posjed, a mlađi izborno kraljevstvo. Osim toga ako se ono što je prije dogodilo ne povuče, kraljevstvo će trpjeti štetu, zajednica će biti ožalošćena, nastat će nesloga, dani sinova će proći u gorčini, njihova kraljevstva ubrzo neće više biti kraljevstva, već kao što stoji pisano: 'Moćni će napustiti svoje stolice, a oni koji su lutali zemljom bit će uzvišeni.'
Gledaj, ispričat ću ti primjer o dva kraljevstva, u jednom se bira, u drugom nasljeđuje; prvo, u kojem se bira, pusto je i ožalošćeno jer istinski nasljednik nije izabran i to su učinile stranke među biračima i gramzljivost onih koji su stremili za kraljevstvom. Tako Bog ne rastužuje sina radi grijeha njegova oca i nije gnjevan vječno, već vrši i drži pravednost na zemlji i nebu. Zato ono kraljevstvo neće doći do prijašnje slave i u sretnije stanje sve dok iz očinskog ili majčinskog potomstva ne ustane pravi nasljednik.“
Categories:
Nebeske objave
