Priluka


KNJIGA ČETVRTA - 2. poglavlje


Čudesno i neobično viđenje zaručnice. Bog izlaže to viđenje. Prema tom izlaganju kršteni su označeni životinjom, pogani ribom, a Božji prijatelji trima gomilama ljudi.



Potom je zaručnica imala viđenje o dvije posude vage koje su visjele iznad zemlje, a sa svojim su se vrhovima i vezama pružale sve do neba. Njihovi krugovi su prodirali nebo. 
U prvoj posudi je ležala riba čija je krljušt bila oštra kao britva; njezino lice joj je bilo kao baziliska; njezina usta su bila kao ona jednoroga koji ispljuvava otrov; uši su bile kao dva vrlo oštra koplja i kao željezne oštrice. 
U drugoj posudi se nalazila životinja čija je koža bila kao kremen. Čudovišna usta su izlijevala usijane plamene. Njezini kapci su bili kao vrlo čvrsti mačevi. I njezine uši su bile vrlo čvrste i od sebe su veoma bacale oštre strijele kao od čvrstog i napetog luka. Nakon toga su se pojavile tri gomile naroda na zemlji; od njih je prva bila mala, druga manja, a treća vrlo mala.

O tome je zazvučao glas s neba koji im reče: „O, moji prijatelji, žestoko žeđam za srcem one čudesne životinje. Kad bi barem bilo nekoga tko bi mi ga iz ljubavi pružio. I za krvlju ribe imam vatrenu želju, kad bi se barem mogao naći čovjek koji bi mi je donio.“


Iz jedne gomile odgovori jedna glas i reče kao iz usta svih: „Čuj, o, naš Stvoritelju, kako možemo donijeti srce tako velike životinje čija je koža tvrđa od kremena? Ako se želimo približiti njezinim ustima, bit ćemo zapaljeni plamenom njihove vatre; pogledamo li njezine oči, probušit će nas strijele njihovih iskri. Kad bi i bilo nade da se ima životinju, tko bi mogao uhvatiti ribu? Njezina krljušt i peraje su oštrije od mača, njezine oči nam zasljepljuju pogled, njezina usta nad nas izlijevaju neizlječiv otvor.“


Glas s neba odgovori i reče: „O, moji prijatelji, životinja i riba vam se čine nesavladivi, no kod Svemogućeg je sve lako. Tko dakle uvijek traži način da se bori protiv životinje, njemu ću iz neba uliti mudrost i dodijeliti snagu. A tko je spreman umrijeti za mene, njemu ću se sam dati za plaću.“


Prva gomila odgovori: „O, najviši Oče, Ti si davatelj svega dobrog, a mi, Tvoja stvorenja, rado ćemo Ti na Tvoju čast dati svoje srce. No budući da nam smrt izgleda teškom, slabost tijela tegobnom, a znanje nam je malo, upravljaj nas Ti iznutra i izvana i milostivo primi što Ti nudimo i nagradi kako i koliko Ti se sviđa.“


Druga gomila odgovori: „Uviđamo svoje slabosti i vidimo ispraznosti i promjenjivost svijeta. Zato ćemo Ti rado dati svoje srce i cijelu svoju volju podrediti drugima jer radije stojimo ispod drugih nego što želimo posjedovati najmanje od svijeta.“


Treća gomila reče: „Čuj, gospodaru, koji želiš srce životinje i žeđaš za krvlju ribe, rado ćemo Ti dati svoje srce i pripremiti se umrijeti za Tebe. Ti daj mudrost i mi ćemo tražiti način da nađemo srce životinje.“


Potom odjekne glas s neba i reče: „O, prijatelju, ako želiš naći srce životinje, probuši oštrim svrdlom svoje šake u sredini. Onda uzmi kitove kapke i zalijepi ih jakim ljepilom za svoje kapke. Uzmi čeličnu ploču i zaveži je za svoje srce tako da širina i površina čelika pokriva tvoje srce, zatvori i svoje nosnice, ali zadrži dah u grlu. Tako zatvorenim ustima i uvućenim dahom idi hrabro naprijed protiv divljine životinje. Kad stigneš do same životinje, zahvati objema rukama njezine uši; njezine strijele ti neće naškoditi, već će proći kroz otvore u tvojim šakama. K tome trči nasuprot životinje zatvorenim ustima i kad joj dođeš blizu, puhni cijeli svoj dah na nju. Ako se približi, njezini plamenovi ti neće naškoditi, već će prodrijeti na samu životinju i zapaliti je. Brižno vodi računa o mačevima koji proizlaze iz očiju životinje i nasuprot njima drži svoje oči zaštićene kitovim kapcima; udare li se međusobno, mačevi životinje će se ili saviti, ili otići u srce životinje. Također pažljivo vodi računa o otkucajima srca životinje i zabij vrh čelika tako da probušiš kremenu kožu životinje. Ako je probušena, znaj da će životinja umrijeti i njezino će srce biti moje. Ako je vrijedno jedan talent, radnicima ću dati sto. Ukoliko se koža opre udarcu i životinja ozlijedi čovjeka, izliječit ću ga, a ako je mrtav, opet ću ga oživjeti. 

Tko mi želi donijeti ribu, neka ide na obalu s mrežom u rukama koja nije sastavljena od konaca, već od najdragocjenijeg metala. Ali neka ne ide u vodu dublje nego od koljena da mu valovi ne bi naškodili i neka nogu postavi na čvrsto mjesto gdje nema mulja. Onda neka zatvori jedno oko i neka ga okrene prema ribi i onda mu njezino baziliško oko neće naškoditi. Također se treba oboružati čeličnim štitom da ga riba oštrim zubima svojeg ugriza ne bi ranila. Tako naoružan neka snažno i pažljivo baci mrežu nad nju i neka pazi da je ova britvom svoje krljušti ne razdere niti da može pobjeći. Nakon što je mrežu raširio gore nad njim i deset sati držao nad vodom, riba će uginuti. Onda je treba donijeti na obalu i pogledati okom koje nije zatvorio, položiti ruku i otvoriti je na leđima gdje je više krvi i tako je pružiti svojem gospodaru. No ako riba uzmakne, i poželi otplivati na drugu obalu i naškoditi čovjeku svojim otrovom, ja imam moć izliječiti otrovanoga. Nagrada za krv ribe neće biti manja od one za srce životinje.“

Dalje reče Bog: „Obje posude vage znače kao da je netko rekao: Pošteđuj i podnosi, čekaj i smiluj se kao kad netko vidi nepravdu drugoga i postojano ga opominje da se odvrati od zla. Tako i ja, Bog i Stvoritelj svih stvari, ponekad na način vage spuštam čovjeku, opominjem ga, pošteđujem ga i kušam ga kroz nevolju. Ponekad se podižem tako što prosvjetljujem srca ljudi, raspaljujem ih i posjećujem neobičnom milošću. 

Veze vage koje dosežu do oblaka znače da ja, Bog svih stvari, uzdržavam sve, pogane kao i kršćane, prijatelje kao i neprijatelje, svojom milošću prosvjetljujem i posjećujem pod pretpostavkom da će se naći ljudi koji odgovaraju mojoj milosti i žele odvratiti svoju volju od naginjanja zlu. 
Životinja predstavlja one koji nakon što su primili krštenje i došli do doba razlikovanja ne slušaju riječi svetog evanđelja, čije su se srce i usta okrenuli zemaljskom i uopće se ne obaziru na ono što je duhovno. 
Riba pak predstavlja pogane koji su uokolo tjerani na ljuljanju požude i čija je krv, to jest vjera, neznatna kao i spoznaja Boga. Zato želim srce životinje i krv ribe i tražim je li nađen netko tko bi poduzeo da mi ih iz ljubavi donese. 
Tri gomile su moji prijatelji. Prvi su oni koji razumno koriste svijet; drugi su oni koji napuštaju vlastito i ponizno se pokoravaju; treći su oni koji su spremni umrijeti za Boga.“

Categories: