KNJIGA ČETVRTA - 4. poglavlje
Božje riječi zaručnici o dva duha, naime o dobrom i zlom, i o čudesnom i korisnom ratu u srcu jedne žene koji je proizašao iz nadahnuća dobrog duha i napasti zlog duha i što je u tome izabrala.
Krist reče zaručnici: „Misli i nadahnuća u srcima ljudi prouzrokuju i ulijevaju dva duha, naime jedan zao i jedan dobar duh. Dobar duh savjetuje da misle na buduće nebesko, a vremenito da ne vole. Zao duh savjetuje da se voli ono što se vidi i čini grijeh nečim lakim. Poziva se na slabosti i navodi primjere slabih.
Ispričat ću ti primjer kako su oba duha zapalila srce one tebi poznate žene i kraljice o kojoj sam ti već prije govorio.
Dobri duh joj govori i daje njezinim mislima slijedeće: 'Bogatstvo je teret, čast svijeta kao zrak, a uživanje tijela kao san. Radosti su prolazne i sve svjetovno je ispraznost. Budući sud je neizbježan, a mučitelj vrlo okrutan. Zato mi se čini vrlo teškim preuzeti odgovornost za uporabu prolaznog bogatstva, podnositi dugotrajne muke za kratkotrajno zadovoljstvo i polagati račun onome kome je sve poznato još prije nego što se dogodi; zato je sigurnije odustati od mnogo toga i voditi račun samo o malo toga nego se uplesti u mnogo toga i polagati dug i težak račun.'
Na to nadahnuće nasuprot tome odgovara zli duh: 'Pusti takve misli, Bog je dobrostiv i lako ga je ublažiti. Hrabro posjeduj dobra i bogato troši što posjeduješ; jer rođena si da budeš hvaljena kad udijeliš onome koji moli. Ako napustiš bogatstvo, služit ćeš onima koji su služiti tebi, tvoja će se čast smanjiti, a prijezir umnožiti; osoba koja je siromašna odlazi bez utjehe. Tebi je također teško naći se u novim navikama, krotiti tijelo tebi stranim vladanjem i živjeti bez posluge. Zato ostani u primljenoj časti, kraljevski zadrži svoj položaj, opskrbi svoju kuću hvalevrijedno tako da kad promijeniš svoj položaj ne budeš okrivljena zbog nepostojanosti; nastavi štoviše kao započeto i imat ćeš slavu kod Boga i kod ljudi.'
Potom dobar duh opet dijeli srcu ove žene i kraljice savjet govoreći: 'Znam da su dvije stvari vječne, nebo i pakao. Nitko tko Boga voli iznad svega neće doći u pakao, a tko Boga ne voli, neće imati nebo. Sam Bog je putovao na putu za nebo nakon što je postao čovjekom i potvrdio ga je svojim čudima i svojom smrću. Kako li je nebesko divno, kako gorka đavlova zloba i kako isprazno zemaljsko! Samog Boga su slijedili njegova majka i svi njegovi sveti; htjeli su podnijeti svaku patnju i sve radije izgubiti, prezreti se kako ne bi izgubili nebesko i božansko. Zato je sigurnije brzo se odreći časti i bogatstva nego ih htjeti zadržati do kraja kad sa sjećanjem raste i bol zbog grijeha i oni koji ne pitaju za moje spasenje prisvajaju moje stečeno bogatstvo.'
Na to zlo đavlovo nadahnuće odgovara: 'Prestani razmišljati tako; mi smo slabi ljudi, a Krist je Bog i čovjek; ne smijemo svoja djela uspoređivati s onima svetih koji su imali veću milost i prijateljstvo s Bogom. Treba nam biti dovoljno nadati se nebu i živjeti u svojim slabostima te popraviti naše grijehe milostinjom i molitvom. Bilo bi naime djetinjasto i budalasto započeti nešto neuobičajeno i ne moći izvesti.'
Dobro nadahnuće odgovara: 'Nedostojan sam uspoređivati se sa svetima; no vrlo je sigurno postupno težiti prema savršenstvu. Što sprečava poduzeti neuobičajeno ako Bog ima moć pružiti pomoć? Često se događa da siromah krene putem moćnog i bogatog gospodara i slijedi ga. I ako gospodar dođe u prenoćište prije, uživa ukusnija jela i počiva na mekom krevetu, siromah također, iako kasno, dolazi u isto prenoćište i sudjeluje u hrani koju je gospodar ostavio. Da nije krenuo putem gospodara, morao bi odustati od gospodareva prenoćišta i bi uživao u gospodarevoj hrani. Zato sad kažem da iako sam nedostojan uspoređivati se sa svetima, ipak ću krenuti njihovim putem iza njih da barem mogu sudjelovati u njihovim zaslugama. Dvije su naime stvari koje me u duhu uznemiruju: prva, da će, ostanem li u svojoj domovini, nada mnom vladati oholost. Ljubav prema roditeljima kojima sam zadužen pomoći tlači moju dušu; obilje čeljadi i odjeće su mi tegobni, zato me raduje i pogodnije mi je sići sa sjedišta oholosti i hodočašćem poniziti tijelo nego ostati u stanju časti gomilati grijehe na grijehe. Druga, uznemiruje me siromaštvo i vika naroda koji za svoju pomoć zahtijeva moju prisutnost. Zato mi je potreban dobar savjet.'
Zlo nadahnuće i đavlovo došaptavanje odgovaraju: 'Hodočašće je znak nepostojane naravi, milosrđe je nasuprot tome Bogu prijatnije od svake žrtve. Ukoliko odeš iz svoje domovine, pohlepni ljudi će čuti o tebi i opljačkati te i zarobiti. Onda ćeš umjesto slobode imate zarobljeništvo, siromaštvo za bogatstvo, sramotu za čast, nemir umjesto mira.'
Dobar duh odgovara pomoću svojeg nadahnuća: 'Čuo sam o jednom zarobljeniku smještenom u kulu koji je našao veći užitak u zarobljeništvu i tami nego ikada prije u obilju i vremenitoj radosti. Ako se Bogu dakle sviđa kušati me nevoljama, služit će mi na veću zaslugu; jer On je nježan da nas tješi i brzo spreman pomoći osobito ako svoju domovinu napustim zbog svojih grijeha i da si zaslužim božansku ljubav.'
Zlo nadahnuće i đavlovo došaptavanje odgovara dalje: 'Kako ako bi bio nedostojan božanske utjehe i ne bi mogao podnijeti poniznost i siromaštvo? Onda ćeš požaliti što si se predao strogosti. Onda ćeš umjesto prstena na ruci imati u ruci štap, na glavi krpu umjesto krune, odvratnu vreću umjesto purpurne odjeće.'
Dobar duh naprotiv kaže: 'Čuo sam kako je sveta Elizabeta, kćer jednog ugarskog kralja, iako nježno odgojena i plemenito udana podnijela veliko siromaštvo i prijezir. U siromaštvu je od Boga primila veću utjehu i veću krunu nego da je ostala u svoj časti svijeta i njegovih radosti.'
Na to zlo nadahnuće odgovara i govori: 'Što ćeš učiniti ako te Bog preda u ruke ljudi i tijelo ti bude ozlijeđeno? Hoćeš li moći podnijeti sram? Ne ćeš li se neutješno žaliti zbog svoje tvrdoglavosti i neće li se cijeli tvoj rod sramotiti i tugovati? Onda će se kod tebe zaista podići nestrpljivost i u srcu ustati nezahvalnost prema Bogu. Onda ćeš htjeti da ti dani dođu kraju. I kad te sva usta budu klevetala, hoćeš li se smjeti pokazati?'
Na to opet odgovara dobra misao: 'Iz jednog sam pisma čuo kako je blažena Lucija kad je dovedena u javnu kuću govorila postojano u vjeri i uzdajući se u Božju dobrotu: koliko god mi tijelo bilo obeščašćeno, neću ništa manje ostati djevica i moja će se kruna udvostručiti. Kad je Bog vidio njezinu vjeru, ostavio ju je netaknutom. Zato kažem: Bog, koji nikoga neće kušati iznad njegovih snaga, čuvat će moj duh, moju vjeru i moju volju. Jer potpuno sam mu se predao; neka na meni bude Njegova volja.'
Budući da ovu ženu uznemiruju ovakve misli, opominjem je trima stvarima. Prvo neka si u pamćenje dozove na koju je čast izabrana; drugo, kakvu joj je ljubav Bog iskazao u njezinu braku; treće, uz kako je mnogo dobrote očuvana u ovoj smrtnosti. Nasuprot tome trostruko je upozoravam: prvo, da će Bogu morati položiti račun za sva vremenita dobra sve do posljednjeg novčića i kako je on zarađen i potrošen; drugo, da je njezino vrijeme vrlo kratko i da ne zna unaprijed kad će umrijeti; treće, da Bog gospodaricu štedi jednako malo kao i sluškinju. Zato joj savjetujem tri stvari: prvo, da osjeti kajanje zbog počinjenog, plodonosno popravi što je ispovjedila i voli Boga svim srcem; drugo, savjetujem joj da na razuman način izbjegne kaznu čistilišta; jer kao što onaj koji Boga ne voli svim srcem zaslužuje veliku kaznu, tako je onaj koji ne ispravlja svoje grijehe vrijedan čistilišta; treće, preporučujem da napusti tjelesne prijatelje na neko vrijeme radi Boga i da kako bi izbjegla kaznu čistilišta ode na mjesto odakle od smrti do neba vodi kraći put gdje će primiti oprost koji je uzdizanje i otkupljenje duša i koji su dali sveti pape i Božji sveti zaradili svojom krvlju.“
Categories:
Nebeske objave
