KNJIGA ČETVRTA - 26. poglavlje
Djevičine opominjuće riječi kćeri o tome koja kreposna djela zaslužuju vječni život, a koja ne i o vrlo velikoj zasluzi poslušnosti.
„Na jednom stablu je mnogo cvjetova; ipak, ne dođu svi do ostvarenja. Tako postoje mnoga kreposna djela; ipak, ne zaslužuju sva nebesku nagradu ukoliko se ne ispune skromno. Jer post, molitva, posjet mjesta svetih su kreposna djela; no ako se ne dogode u duhu da čovjek vjeruje da će zadobiti nebo samo poniznošću i da je u svim stvarima beskoristan sluga i da u svemu treba jednostavnost, ona za vječnost koriste malo. Zamisli dva čovjeka; jedan je pod poslušnosti, a drugi ima slobodnu volju. Ako onaj koji je slobodan posti, dobit će jednostavnu plaću. No ako onaj koji je pod poslušnosti na posni dan u skladu s pravilom iz i iz poslušnosti jede meso, a radije bi postio da ga poslušnost u tome ne sprječava, primit će dvostruku plaću, jednu za poslušnost, drugu za odricanje svoje volje i strpljivosti u neispunjenju svoje želje. Zato trebaš biti kao zaručnica koja priprema bračnu sobu prije nego što zaručnik dođe; drugo, kao majka koja priprema odjeću prije nego se dijete rodi; treće, kao stablo koje prvo nosi cvijeće prije nego što dođu plodovi; četvrto, trebaš biti čista posuda koja je podobna primiti napitak prije nego se ulije.“
Categories:
Nebeske objave
