KNJIGA ČETVRTA - 27. poglavlje
Djevičine riječi žalbe kćeri o jednom lažnom pobožniku kojeg uspoređuje s u tjelesnom ratu loše naoružanim ratnikom.
Majka reče: „Ima jedan koji govori da sam mu draga, ali mi okreće leđa kad mi treba služiti. Razgovaram li s njim, on govori ovako: 'Što kažeš?' I odvraća svoje oko od mene i gleda ono što ga više raduje. On je naoružan na čudesan način kao muškarac koji polazi u rat, ali čiji su otvori na kacigi na stražnjem dijelu glave, čiji štit koji se treba nositi na ruci visi na ramenu, koji je odbacio svoj mač i zadržao praznu koricu, čiji plašt koji treba štiti tijelo i prsa leži pod njim na sedlu čiji je remen na konju je raskopčan. Tako je ovaj naoružan na duhovan način pred Bogom. I zato ne zna razlikovati između prijatelja i neprijatelja niti neprijatelju nanijeti štetu. Duh koji se s njim bori je kao onaj lukavac koji ovako misli: 'U borbi želim biti s posljednjima tako da mogu potražiti šikaru ako prvi izgube borbu; ukoliko pak pobijede, onda ću brzo ići naprijed da budem uračunat u prve.' Tako je onaj koji je išao u rat postupao prema tjelesnoj mudrosti, a ne iz ljubavi.“
Categories:
Nebeske objave
