Priluka


KNJIGA ČETVRTA - 25. poglavlje


Opominjuće Majčine riječi kćeri o tome kako se čovjek ne treba brinuti za požude tijela, već krijepiti tijelo po umjerenoj potrebi i kako čovjek treba stajati pored svojeg tijela, a ne u njemu.

Majka reče: „Trebaš biti kao zaručnica koja stoji pred zavjesom i koja je čim zaručnik zazove spremna na zaručnikovu volju. Ta zavjesa je tijelo koje omata dušu i koje uvijek mora biti oprano, testirano i kušano jer tijelo je kao magarac koji treba umjerenu hranu da ne postane proždrljiv, jednostavan posao da ne postane ohol i stalni bič da ne postane lijen. Zato stoj kraj zavjese, to jest kraj tijela, ne u tijelu gdje se u požudama brineš za tijelo, već okrijepi tijelo umjerenim uzdržavanjem. Kraj tijela, a ne u tijelu stoji onaj koji svoje tijelo drži u ogradi protiv žudnje za hranom bez da si uskrati nužno. Stoj i iza zavjese tako da prezireš požudu tijela čineći čast Bogu i potpuno se predaš Bogu. Tako su stajali oni koji su svoju odjeću bacili kao odjeću pred Boga, koji su svakog sata bili spremni obazirati se na Božju volju kad bi se Bogu bilo svidjelo da ih pozove; jer nisu imali veliki put do onoga kojeg su uvijek imali prisutnog; također, njihov vrat nisu pritiskali nikakvi teški tereti jer su sve prezirali i u svijetu bili samo s tijelom. Zato su slobodno bez prepreka umakli u nebo jer ih nije sprječavalo ništa osim suhe, disciplinirane ljuske nakon čijeg su skidanja primili ono što su htjeli. Tako je ovaj opasno pao, ali se mudro opet digao, muževno se branio i postojano izdržao. Zato će sad biti vječno okrunjen i pred Božjim je licem.“

Categories: