Priluka

KNJIGA ŠESTA - 75. poglavlje

 Krist kroz zaručnicu naređuje jednom pobožnom magistru teologije da revno moli u prikladnim i neprikladnim vremenima da pročišćene duše gledaju Božje lice. Također kaže kako će oni koji uvijek žele živjeti i griješiti biti vječno mučeni u paklu.


Kad je magistar Matija iz Švedske koji je sastavio uvod ovoj knjizi propovijedao, jedan od nosača oružja kao lud povika i reče: „Kad moja duša neće u nebo, neka ide kao nerazumna životinja i jede zemlju i koru drveća; do sudnjeg dana je još mnogo i nijedna duša neće vidjeti Božju slavu pred tim sudom.“

Kad je to čula zaručnica koja je bila prisutna, zaplače i reče: „O Gospodine, Ti kralju časti, znam da si milosrdan i vrlo strpljiv. Budući da su svi koji prešućuju istinu i skrivaju pravednost hvaljeni u svijetu, a oni koji imaju Tvoju revnost i pokazuju je su prezreni, daj ovom magistru postojanost i revnost da govori.“

Potom je zaručnica u svojoj ekstazi vidjela otvoreno nebo i gorući pakao i čula jedan glas koji je govorio: „Pogledaj nebo i pogledaj duše u kakvu su slavu zaodjenute i zato reci tom svojem magistru: 'Ovo ne govori nitko drugi doli tvoj Bog i tvoj stvoritelj i tvoj otkupitelj. Propovijedaj spokojno, propovijedaj postojano, propovijedaj prikladno i neprikladno. Propovijedaj da pokojne duše nakon što se pročiste gledaju Božje lice, propovijedaj revno jer ćeš dobiti plaću kao sinovi koji slušaju glas svog oca. Ako sumnjaš tko sam ja koji govori, znaj da sam ja onaj koji je udaljio tvoje kušnje od tebe.'“

Nakon što je to čula, vidjela je i pakao puna zgražanja nad njihovim užasima, čula je glas koji je govorio: „Ne boj se duhova koje vidiš jer su njihove ruke, to jest njihova sila, vezane i bez mojeg dopuštenja ne mogu ništa više od stelje pred tvojih nogu. Misle li ljudi koji imaju prekomjerno povjerenje u sebe misle da se neću osvetiti, ja koji svojoj volji podređujem čak i zle duhove?“

Zaručnica odgovori: „O, Gospodine, ne ljuti se ako progovorim. Zar bi Ti koji si najmilosrdniji vječno kazniti one koji ne mogu vječno griješiti? Jer to kako ljudi vjeruju ne priliči Tvom božanstvu, ti uzdižeš milosrđe nad sudom; ni ljudi ne kažnjavaju vječno one koji protiv njih čine prekršaje.“

Duh odgovori: „Ja sam sam istina i pravednost i dajem svakome prema njegovim djelima; imam uvid u srca i volju i kao što je nebo daleko od zemlje, tako su moji putovi daleko od savjeta i razuma svjetovnih ljudi. Ukoliko se čovjek ne popravi u svojoj zloći tako dugo dok živi i može, zašto čudi da je kažnjen kad više ne može? Ili kako da u mojoj najčišćoj vječnosti ostanu oni koji žele živjeti vječno i cijelo vrijeme griješiti? Tko se međutim popravlja u svojem grijehu, ostat će sa mnom u vječnosti jer u vječnosti mogu sve i u vječnosti živim.“


Objašnjenje
Ovaj čovjek je bio oženjen, ali je u svojoj kući javno držao priležnicu. U strahu svoga srca i prigodom opomene koja mu je upućena, digao se i ubio pred očima mnogih svoju priležnicu. Četiri dana nakon toga umro je u tvrdoći svoga srca bez sakramenata i pokopan je u crkvi braće. Iz njegovog groba je do ušiju vrlo mnogo braće i kroz vrlo mnogo noći dopirao glas: „Jao, jao! Gorim! Gorim!“ Kad su to javili njegovoj ženi, dala je u svojoj prisutnosti otvoriti grob u koji je bilo položeno njegovo tijelo. Međutim nije nađeno ništa osim komadića ubrusa i cipela. Nakon što je grob opet pokriven, ovaj se glas više nije čuo.

Categories: