Priluka

KNJIGA ŠESTA - 70. poglavlje

Krist dopušta zaručnici vidjeti strašnu osudu prokletstva duše jednog umrlog kardinala koji je živio nepravedno i u radostima. Prijeti oštrom pravednošću prelatima i kleru koji nedolično proždiru i gutaju crkvena dobra umrlih vjernika; ali dobročiniteljima sam obećaje u vječnoj slavi najbolju nagradu.

„Pokazao se prizor kao da osoba jednog umrlog kardinala sjedi na drvenoj gredi. Za njega su crni Etiopljani pripremila četiri sobe kroz koje njegova duša mora proći. 
U prvoj je bila odjeća različitih vrsta koje je duša u bila voljela; 
u drugoj su bile zlatne i srebrne posude i druge vrste različitih alata kojima se duša radovala; 
u trećoj sobi su bila jela i različiti mirisi u kojima je duša tijelom bila uživala; 
u četvrtoj sobi su bili konji i životinje koje su nosile dušu dok je još bila u tijelu.
Dok je sad duša prolazila kroz prvu sobu odjeće, skupila se od nepodnošljive hladnoće i bila je pritisnuta strašnim teretom i žalosno vičući reče: 'Jao meni jer sam više volio lijepo od korisnog, jer sam volio biti uzvišen i hvaljen, zato zaslužujem da budem tlačen pod nogama đavola.' 
Dok je prolazila kroz drugu sobu, kao da ju je zalila struja goruće smole i poviče: 'Jao meni, jao meni u vječnost jer sam pio i opet pio i tražio zemaljski sjaj, zato zaslužujem biti opijen u struji đavolske požude!' 
Kad je duša išla kroz treću sobu, osjetila je najgori smrad i vatrene zmije i strašno poviče: 'Ah, ah, volio sam sluškinju i prezirao ženu, volio sam što je bilo slatko i zato sam zaslužio kušati gorčinu.' 
Kad je međutim išla kroz četvrtu sobu, čula je strašan zvuk, kao od groma, i poviče žalosno od straha: 'O kako zaista zaslužujem svoju plaću!' Potom se čuo glas koji reče: 'Što misli čovjek na zemlji, možda da Sin Božji laže koji kaže: čovjek treba i za najmanji novčić na sudu položiti račun. Ne, kažem i više, čovjek će položiti račun za svaki pogled, novčić, jelo, piće, kao i za pojedine misli i riječi ako se isti ne operu kajanjem i kaznom.' Ili misli li kler, kardinali i biskupi da ne zahtijevam račun od mojih milostinja koje sami ne jedu sa strahom i pobožnošću, već beskorisno gutaju? Ili misle li možda da duše kojima su pripadala ona dobra kojima služe oholosti ne zahtijevaju pred mojim očima osvetu? Istinski, moja kćeri, marljivo ću prosuditi i istražiti kako uzdižu moje milosti i ljudi i anđeli će ih osuditi. Ja i moji prijatelji smo darovali moju Crkvu da bi kler mogao služiti s većim mirom, ali sad kler ne živi kao prijatelji, niti mole da bi mogli biti uslišani. 
Zato ću dušama onih kojima pripadaju ova dobra okrenuti svoju brigu od stola moje milosti i moje muke i smilovati im se.“

Categories: