Priluka


KNJIGA ŠESTA - 69. poglavlje

Krist kaže zaručnici kako je jedan brat pod vanjskim izgledom vrline prevaren. On za vrijeme posnog vremena nije jeo i izložio se drugim nerazboritim oduzimanjima čime je uzdao postići nebo. No ne treba se uzdati u naša dobra djela, ona ipak, koliko god velika bila, ne vrijede ništa čak ako su i nužna, već se trebao s poniznošću nadati Božjem milosrđu.


Sin reče: „U svojem sam Evanđelju rekao da se kraljevstvo nebesko može postići zbog dvije stvari. Prvo, ako se čovjek ponizi kao dijete, drugo, ako si čovjek sam učini nasilje. Ponizan je onaj koji, koliko god je napredovao u dobru, to drži za ništa i ne polaže uzdanje u svoje zasluge; nasilje si čini onaj koji pruža otpor neurednim osjećajima svoga tijela i trapi se razumno da ne bi povrijedio Boga i vjeruje da nebo neće postići djelima svoje pravednosti, već Božjim milosrđem. No je onaj brat, koji u posno vrijeme nije jeo i nerazborito je postio na druge načine, želio zbog svoje suzdržanosti i pravednosti postići nebo; ali ta djela suzdržanosti i pravednosti slijedila su više iz oholosti nego iz poniznosti i s pravom će biti osuđen s onima koji su postili i plaćali desetine, ali su prezirali druge. Za njega bi bilo bolje da je oponašao poniznost onog grešnika koji se ni jednom nije usudio podići oči prema nebu. Jer sam ja, Bog i pravi čovjek, družio sam se s ljudima, jeo sam i pio, iako bih bio mogao opstati bez jela, kako bih ljudima dao primjer kako moraju živjeti i da bi ljudi uzimali nužno za njihovo životno uzdržavanje i mogli zahvaljivati Bogu.“

Categories: