KNJIGA ČETVRTA - 138. poglavlje
Ovo je objava koju je Kristova zaručnica imala o istom papi Urbanu u Rimu prije nego što se on godine Gospodnje 1370. vratio u Avignon. Sama mu ju je predala u Montefiasconeu.
Dok je spomenuta osoba noću bdjela u molitvi, učinilo joj se kao da govori glas koji izlazi iz sjajnog kruga kao iz sunca.
Taj joj je glas rekao slijedeće riječi: „Ja sam Majka Boga jer mu se tako svidjelo; ja sam i Majka sviju koji su gore u sreći. Iako djeca po svojoj volji imaju ono što im treba, ipak im se na umnažanje njihove radosti poveća veselje ako vide lice svoje majke radosno. Tako se Bogu sviđa sve na nebeskom dvoru ispuniti radošću i klicanjem nad čistoćom mojeg djevičanstva, nad ljepotom mojih vrlina, iako po moći istog božanstva na neshvatljiv način imaju sve dobro.
Ja sam i majka sviju koji se nalaze u čistilištu jer sve kazne koje im pripadaju i koje moraju podnositi da bi se očistili od svojih grijeha se zbog moje molitve do neke mjere smanjuju; jer Bogu se tako sviđa da se neke od kazna koje im po strogosti božanske pravednosti pripadaju smanje.
Ja sam Majka sve pravednosti koja je u svijetu. Tu pravednost je moj Sin najsavršenije volio. Kao što je majčina ruka uvijek spremna suprotstaviti se opasnostima srca svoga sina ako ga netko želi ozlijediti, tako sam i ja neprestano spremna pravednike koji su u svijetu braniti i osloboditi od svake duhovne opasnosti.
Ja kao da sam i Majka svih grešnika koji se žele popraviti i koji imaju volju da ne griješe dalje protiv Boga; također sam voljna i grešnika uzeti pod zaštitu kao ljubazna majka kad vidi kako neprijatelji prodiru na njezina sina najoštrijim mačevima. Ne bi li se ona u takvom slučaju hrabro suprotstavila opasnostima da istrgne svog sina iz ruku neprijatelja i da ga s radošću čuva u svojem krilu? Tako činim i ja i činit ću svim grešnicima koji mojeg Sina s iskrenim kajanjem i božanskom ljubavlju mole za milosrđe.
Čuj ti i dobro pazi na ono što ću reći o svoja dva sina koja ću ti imenovati. Prvi kojeg imenujem je moj Sin Isus Krist koji je rođen od mojeg djevičanskog tijela da bi objavio svoju ljubav i otkupio duše. Zato se nije plašio tjelesnih bolova niti prolijevanja svoje krvi. Također nije prezirao slušati uvrede i pretrpjeti muku svoje smrti. On je sam Bog i svemoguć u vječnom radosti.
Drugi kojeg smatram svojim sinom je onaj koji svoje mjesto ima na papinskom stolici, naime na Božjoj stolici u svijetu ukoliko je poslušan njegovim zapovijedima i voli ga savršenom ljubavlju. Zbog moje molitve je primio prosvjetljenje Duha Svetoga da kroz Italiju do Rima ne treba ići s nikojim drugim razlogom nego da vrši milosrđe, jača katoličku vjeru, učvrsti mir i tako obnovi svetu Crkvu. Kao što majka vodi svoje dijete kamo želi kad mu pokazuje svoja prsa, tako sam i ja papu Urbana po svojoj molitvi i djelu Duha Svetoga vodila od Avignona do Rima bez da mu se dogodila bilo kakva tjelesna opasnost. Što mi je on učinio? Sad mi okreće leđa i odvraća od mene svoje lice i kani odstupiti od mene na što ga navodi zao duh svojom obmanom; jer božanski posao mu je zamoran i sviđa mu se tjelesna korist. Vuče ga i đavao svjetovnom radovanjem jer prema svjetovnoj navici mu je njegova domovina previše draga. Vuče ga i savjet svjetovnih prijatelja koji u oku više imaju svoju ljubav i svoju volju nego Božju čast i volju ili poticanje i spas svojih duša. Uspije li mu vratiti se u zemlju u kojoj je izabran za papu, u kratkom će vremenu primiti udarac ili pljusku tako da će mu se zubi razbiti i zveckati, lice će mu postati tmurno i zamračit će se i po cijelom tijelu će mu udovi drhtati, žar Duha Svetoga će se u njemu postupno ohladiti i povući se, molitve svih Božjih prijatelja koji su pod uzdasima i suzama za njega naumili moliti će otvrdnuti i srca će postati hladna u njegovoj ljubavi i za dvije stvari će Bogu morati položiti račun. Prvo za ono što je učinio na papinskoj stolici; drugo, za ono što je propustio od stvari koje je mogao učiniti na Božju čast svojim velikim veličanstvom.“
Categories:
Nebeske objave
