KNJIGA ČETVRTA - 137. poglavlje
Objava koja dotiče papu Urbana i koju je zaručnici imala u Rimu po pitanju potvrde pravila Reda Otkupitelja, kao i o oprostima svetog Petra u lancima koje je Krist dao samostanu svete Djevice u Vadsteni.
Sin Božji reče zaručnici: „Onaj tko ima klupko od konca u kojem se nalazi najbolje zlato, ne prestaje odmatati sve dok ne pronađe zlato. Nakon što ga je pronašao, njegov vlasnik se njime služi na svoju čast i potrebu. Tako je ovaj papa Urban zlato koje je oblikovano za dobro; ali okružen je brigama svijeta. Zato idi i reci mu od moje strane: 'Tvoje vrijeme je kratko, ustani i pazi kako se mogu spasiti duše koje su ti povjerene. Predao sam ti pravilo reda koji se treba osnovati i započeti u mjestu Vadstena u Švedskoj. Proizašlo je iz mojih usta. Sad ne želim samo da ga samo potvrdiš svojim autoritetom, već i svojim blagoslovom jer ti si moj namjernik na zemlji. Diktirao sam ga i opremio duhovnim mirazom tako odobrio oproste koje ima crkva svetog Petra u lancima. Zato ti pred ljudima potvrdi ono što je potvrđeno pred mojom nebeskom vojskom. Želiš li znak da ja ovo govorim, to sam ti već dao vidjeti jer kad si prvi put čuo moje riječi, tvoja se duša kod dolaska mojeg glasnika na duhovan način utješila. Želiš li ipak daljnji znak, bit će ti dan, ali ne kao Joni, proroku.'
Tebi pak će, moja zaručnice, kojoj sam iskazao spomenutu milost, ukoliko¸bez prethodnog davanja novca nećeš moći postići bulu i papinu milost, niti pečat potvrde za spomenuti oprost, moja milost biti dovoljna. Jer čuvat ću i potvrditi svoju riječ i svi moji sveti bit će ti svjedoci, moja Majka bit će pečat, moj Otac jamac, a moj Duh tješitelj onih koji dođu u tvoj samostan.“
Categories:
Nebeske objave
