KNJIGA ČETVRTA - 77. poglavlje
Zaručničine riječi Kristu koje veličaju milosrđe koje joj je iskazao. Kristove riječi zaručnici koji potvrđuju to slatko milosrđe prema zaručnici i kako ju je odabrao za svoju posudu koju treba ispuniti vinom da bi se Božjim slugama po njezinu vinu dalo piti i o ljupkom i poniznom zaručničinom pitanju Kristu.
„Čast bila svemogućem Bogu za sve što je stvorio. Ukras i služba bili mu naplaćeni za svu njegovu ljubav. Ja, nedostojna osoba koja sam od svoje mladosti na mnoge načine griješila protiv Tebe, svoga Boga, zahvaljujem Ti, moj najslađi Bože, najviše na tome što nitko nije tako pokvaren da bi mu Ti odbio svoje milosrđe ako ga od Tebe traži s ljubavlju i istinskom poniznošću i pritom odluči popraviti se. O, najdraži, najslađi Bože, svima koji čuju što si mu učinio je čudesno. Jer ako Ti se svidi, uspavljuješ moje tijelo, ali ne tjelesnim snom, već duhovnim mirom. Kao da budiš moju dušu od sna da bi na duhovan način vidjela, čula i osjećala. O, Gospodine Bože, kako su slatke riječi Tvojih usta! Čini mi se da kad god čujem riječi Tvoga Duha, moja ih duša ih guta u sebe određenim osjećajem neizrecive slatkoće kao najdraže jelo koje kao da pada u srce moga tijela na veliku radost i neizrecivu utjehu. Izgleda čudesno da kad čujem Tvoje riječi postajem sita, ali i gladna; sita zato jer mi se onda ništa ne sviđa kao one riječi, a gladna jer se moja želja za Tobom stalno umnaža. Zato budi blagoslovljen moj Bože Isuse Kriste i daj mi, o Gospodine, svoju pomoć da mogu sve dane svoga života ispuniti kako se Tebi sviđa.“
Krist odgovori i reče: „Ja sam bez početka i kraja i sve je stvoreno po mojoj moći i uređeno po mojoj mudrosti; sve se također upravlja prema mojoj odluci, ništa mi nije nemoguće i zaista, sva moja djela uređena su s ljubavlju. Zato je vrlo tvrdo ono srce koje me ne želi voljeti niti me se bojati budući da sam oboje, naime hranitelj i sudac svih ljudi. Oni vrše volju đavla koji je moj krvnik i izdajica jer je svijetu ponudio tako poguban otrov da duša koja od toga kuša uz uživanje ne može živjeti, već mrtva tone u pakao da bi vječno živjela u jadu. Taj otrov je grijeh; on naravno mnogima dobro prija, ali na kraju na strašan način postaje gorak. Zaista, taj otrov iz đavolje ruke se svakim satom pije uz uživanje. Tko je ikad čuo nešto tako čudno ili još čudnije? Jer ljudima se pruža život, a oni pak biraju i slobodno prihvaćaju smrt. Ja pak, koji sam moćniji od svega, imam samilost prema njima u njihovoj bijedi i velikoj nevolji. Učinio sam kao bogat i ljubazan kralj koji je svojim pouzdanim slugama u posudi poslao dragocjeno vino i rekao: 'Ponudite vino i drugima osim sebi za piti jer je ljekovito; bolesnima opet vraća njihovo zdravlje, tužnima pruža utjehu, a zdravim ljudima hrabro srce.' Tako sam i ja svojim slugama poslao svoje riječi koje se uspoređuju s vrlo dobrim vinom i trebaju ih dati drugima jer su ljekovite. Pod posudom pak mislim na tebe koja čuješ moje riječi jer si učinila oboje, čula si riječi i navijestila ih dalje; ti si moja vlastita posuda koju punim kad mi se svidi i iz koje uzimam dok mi se sviđa. Zato će ti moj Duh pokazati kamo trebaš ići i što trebaš govoriti, kao i da se ne trebaš bojati nikoga osim mene. Moraš radosno ići kamo te budem poslao i odvažno reći što ti budem naložio jer mi se nitko ne može oduprijeti i bit ću kraj tebe.“
Na to reče zaručnica: „Ja“, reče, „koja sam čula ovaj glas sa suzama sam ovako odgovorila: O, moj Gospodine Bože, ja koja sam kao najmanji crv u Tvojoj vlasti Te molim da mi daš dopuštenje da Ti odgovorim.“
Glas odgovori i reče: „Znao sam tvoj odgovor prije nego što si pomislila na njega pa ipak ti dajem dopuštenje da govoriš.“
Na to zaručnica reče: „Pitam Te zašto Ti, o kralju sve slave i koji ulijevaš svu mudrost i izazivaš sve vrline i sam si vrlina, zašto želiš mene primiti za tu službu budući da sam svoje tijelo istrošila u grijehu, koja sam po mudrosti slična magarcu i nedostatna sam u vršenju vrlina? Najslađi Bože Isuse Kriste, ne srdi se što sam Te to pitala; jer Tebi se ne treba čuditi jer možeš sve što želiš; ali čudim se sebi jer sam Te u mnogome uvrijedila, a vrlo sam se malo popravila.“
Glas odgovori i reče: „Odgovorit ću ti kroz usporedbu. Bogatom i moćnom kralju su dali različite novčiće; kralj ih je nakon toga dao rastaliti i iz toga načiniti što mu se svidi, na primjer krune i prstenje iz zlatnih novčića, ključeve i posude za piće iz srebrnih novčića, kotao i tave iz bakrenih novčića i time se služio prema svojoj udobnosti i časti. Kao što se ne čudiš tome, jednako se tako manje trebaš čuditi da rado primam srca svojih prijatelja koja mi sami daju i iz njih činim što mi se sviđa. I ako poneki imaju veći, drugi pak manji razum, jedne koristim tako što mi poklanjanju svoje srce za jedno, a druge za drugo, ali sve na moju slavu i čast jer je srce pravednika novčić koji mi se veoma sviđa; i zato mogu nad onim što je moje raspolagati kako želim i budući da si moja, ne trebaš se čuditi tome što želim poduzeti s tobom. Samo budi postojana i nepokolebljiva u podnošenju i voljna učiniti sve što ću ti zapovjediti. Jer posvuda sam moćan da ti dam ono što trebaš.“
Categories:
Nebeske objave
