Priluka

  KNJIGA ČETVRTA - 65. poglavlje

Riječi opomene zaručnici koje kroz primjer pokazuju kako se Božji prijatelji ne bi trebali prezasititi poslom propovijedanja niti ga pustiti i o velikoj plaći takvih.

Majka reče: „Trebaš biti kao prazna posuda koja je prikladna da je se napuni i koja nije preširoka za svoje punjenje, ali niti tako duboka da nema dno. Ta je posuda tvoje tijelo koje je prazno onda kad je slobodno od požudnih želja. Nije preširoko kad je tijelo razborito disciplinirano tako da duša može razumjeti, a tijelo je tako jako da može raditi. Posuda je bez dna dok se tijelo nikakvim odricanjem ne drži zauzdano i kad se tijelu ne odbija što duh želi.

Ali čuj sad što kažem. Moj sluga je izrekao nepromišljenu riječ tako što je rekao: 'Što da govorim o onome što se ne dotiče mog staleža?' Takva riječ ne dolikuje Božjem sluzi; jer svaki koji čuje i zna istinu i prešućuje je, ogrješuje se i zaslužuje svaki prezir.

Bio jednom jedan gospodar koji je posjedovao čvrsti dvorac u koji je položio četverostruko bogatstvo, naime: neraspadljivu hranu koja smiruje svaku glad; ljekovitu vodu koja gasi svaku žeđ; mirišljavi miris koji odvodi sve otrovno i nužno oružje koje slabi svakog neprijatelja. Dok je gospodar bio drugdje zaposlen, dvorac je bio pod opsadom i kad je to čuo, rekao je svojem sluzi glasniku: 'Idi i glasno zovi moje ratnike i reci im moje riječi: Ja, gospodar, oslobodit ću svoj dvorac; tko god me slijedi s dobrom voljom, bit će sa mnom u slavi i bit će mi sličan u časti; tko padne u borbi, njega ću probuditi na život u kojem nema nikakvog nedostatka ni straha i dat ću im neprestanu čast i nepresušno bogatstvo.'

Kad je sluga tako primio zapovijed, zvao je; ali nije bio dovoljno revan u zvanju, tako da poziv nije došao do najhrabrijeg ratnika i on nije mogao sudjelovati u borbi. Što će sad gospodar učiniti s ratnikom koji se htio boriti, ali nije čuo glasnikov glas? Bez sumnje će ga nagraditi prema njegovoj volji, ali lijeni glasnik neće ostati nekažnjen.

Ovaj dvorac predstavlja svetu Crkvu ustanovljenu krvlju moga Sina u kojoj se nalaze njegovo tijelo koje smiruje svaku glad, voda evanđeoske mudrosti, miris primjera njegovih svetih i oružja njegove patnje. No sad je pod opsadom neprijatelja jer se u Crkvi nalaze mnogi koji glasom propovijedaju moga Sina, ali mu svojim vladanjem ne odgovaraju. Da, ako riječju i pristaju Gospodinu, protive se voljom i ne brinu se za svoju nebesku domovinu, već samo žele zadovoljiti svoju putenost. Da bi se tako Božji neprijatelji smanjili, Božji prijatelji ne smiju postati ravnodušni jer naplata neće biti vremenita, već takva koja ne zna kraja.“

Categories: