KNJIGA ČETVRTA - 64. poglavlje
Majčine riječi kćeri o tome kako je njezin Sin uspoređen sa siromašnim seljakom i kako dobre i zle pogađaju nevolje i kušnje, dobre kroz strpljenje za čišćenje i krunjenje.
Majka reče: „Moj Sin je kao siromašan seljak koji, budući da ne posjeduje bika i magarca, osobno nosi drvo iz šume i druge alate koji su mu potrebni da bi dovršio svoj posao. Između ostalih alata je nosio i male šibe koje su nužne iz dva razloga: da bi kaznio neposlušna sina i ugrijao hladne. Tako je i moj Sin, gospodar i stvoritelj svih stvari, postao potpuno siromašan da bi sve obogatio vječnim, a ne prolaznim bogatstvom; na svojim je leđima nosio težak teret, naime gorki križ i svojom krvlju je čistio i uklonio grijehe svih. Tijekom svog preostalog djelovanja izabrao je alate vrlina, to jest čestite muškarce koji su pod sudjelovanjem Božjeg Duha zapalili mnoga srca za Božju ljubav i otkrili put istine. Izabrao si je i šibe koje su ljubitelji svijeta kojima se kažnjavaju djeca i Božji prijatelji da bi se odgojili i čistili za njihovu veću sigurnost i nagradu. Šibe griju hladnu djecu i kad postanu vatrena za Boga, griju i Božje srce za njih. Ali kako? Bez sumnje, kad svjetovni ljudi pripremaju nevolje Božjim prijateljima i onima koji Boga samo iz straha pred kazne. Ovi se onda to revnije okreću Bogu nakon što su razmotrili ispraznost svijeta i Bog ima milosrđe pri njihovim nevoljama i šalje im utjehu i ljubav. Ali što će biti sa šibama nakon što se djeca istuku? Sigurno će biti bačeni u goruću vatru; jer Bog ne prezire svoj narod kad ga prepušta rukama bezbožnika, već kao što otac odgaja sina, tako se i Bog služi zlobom bezbožnih radi krunjenja svojih.“
Categories:
Nebeske objave
