Priluka


 KNJIGA ČETVRTA - 59. poglavlje

Kristove riječi zaručnici kako svećenik ima tri dužnosti: prvo, posvetiti tijelo Kristovo; drugo, čistoću tijela i duha; treće, brigu za svoju župu. Također treba imati knjigu i ulje; i o tome kako je svećenik Božji anđeo jer je njegova služba veća od one anđela.

Sin Božji reče: „Svećenik ima tri dužnosti. 
Prvo, mora posvetiti Božje tijelo; drugo, treba imati čistoću tijela i duše; treće, treba se brinuti za svoju župu. 
Možeš pitati: 'Što pomaže imati crkvu ako nema župu?' Odgovaram ti: svećenik koji ima volju koristiti svima i propovijedati radi Božje ljubavi ima tako široku župu kao da ima cijeli svijet jer kad bi mogao razgovarati sa cijelim svijetom nikako ne bi štedio svoj trud. Zato će mu dobra volja biti uračunata u djelo. Jer Bog vrlo često pošteđuje svoje izabrane truda propovijedanja zbog nezahvalnosti slušatelja; ipak, zbog svoje dobre volje neće biti prevareni za svoju plaću. 
Svećenik također mora imati knjigu i ulje; knjigu za poduku nesavršenih, a ulje za pomazivanje bolesnih. Jer kao što je u knjizi sadržana tjelesna i duhovna poduka tako u svećeniku treba biti mudro vladanje samim sobom da vlada svojim tijelom da se ne bi uništio neumjerenošću čime bi se župljani sablaznili, da bježi od pohlepe svijeta koja smanjuje dostojanstvo Crkve i da izbjegava običaje svjetovnih ljudi kojima bi se okaljalo duhovno dostojanstvo. Duhovno znanje je podučavati neuke, kažnjavati razuzdane, poticati napredujuće. 
Uljem su predstavljeni slatkoća molitve i dobrih primjera. Jer kao što je ulje masnije od kruha, tako su molitva ljubavi i primjeri dobra života djelotvorniji u privlačenju ljudi i jači u ublažavanju Boga. 
Zaista, kažem ti, kćeri, da je velika stvar zvati se svećenikom jer je Gospodinov anđeo i posrednik, ali njegova služba je još veća jer dodiruje neshvatljivog Boga i u njegovoj se ruci najniže spaja s nebeskim.“

Categories: