Kristove riječi zaručnici koje pod slikom razlažu kako Krist predstavlja gospodara koji hodočasti, njegovo tijelo blago, Crkva kuću, a svećenici su predstavljeni čuvarima koje je kao pravi gospodar odlikovao sedmerostrukom čašću. Kako se Bog tuži kako ga nepravedni svećenici obeščašćuju sedmerostrukom sramotom i kako sedam odijela, naime sedam vrlina, pretvaraju u sedam poroka.
Sin Božji reče: „Ja sam kao gospodar koji se vjerno borio u zemlji svoga hodočašća i radosno se vratio u zemlju svoga rođenja. Taj gospodar je posjedovao vrlo dragocjeno blago pri pogledu na koje su suzne oči postale jasne, tužni utješeni, bolesni zdravi, a mrtvi probuđeni. No da bi se to blago moglo valjano i sigurno čuvati, u slavi i časti je izgrađena i dovršena kuća kraj sedam stepenica preko kojih se penje do kuće i blaga. To je blago gospodar predao svojim slugama da ga nadgledaju, primjenjuju i vjerno čuvaju neokrnjeno tako da bi se mogla iskazati ljubav gospodara prema svojim slugama kao i da bi odanost slugu prema njihovu gospodaru postala vidljiva. Tijekom vremena je blago počelo zapadati u prezir. Kuća se rijetko posjećivala, čuvari su postali nemarni i ljubav prema gospodaru se smanjila.
Kad je potom gospodar svoje prijatelje pitao za savjet što da čini kod takve nezahvalnosti, jedan od njih odgovori i reče: 'Pisano je da je naredba bila da nemarne suce i čuvare naroda objese na suncu; ali tvoje je milosrđe i sud; ti pošteđuješ sve jer je sve tvoje ti se milosrdan svima.' Ja sam u slici onaj gospodar; jer ja sam se pojavio u čovještvu kao hodočasnik na zemlji dok sam i u nebu kao i na zemlji bio moćan pomoću svoga božanstva. Na zemlji sam imao tako jaku borbu da su svi živci mojih ruku i mojih nogu zbog moje revnosti za spas duša bili rastrgani. Budući da sam htio napustiti svijet i uzaći na nebo od kojeg prema svojem božanstvu nisam nikad bio udaljen, ostavio sam svijetu dragocjenu uspomenu, naime moje presveto tijelo tako da se kao što se Stari zavjet hvalio arkom, manom, pločama zavjeta i drugim običajima novi čovjek može radovati novom zakonu, ali ne kao prije sjeni, nego istini, naime mojem razapetom tijelu koje ima uzor u Starom zavjetu.
Da bi moje tijelo ostalo u slavi i časti, podigao sam kuću svete Crkve da u njoj bude čuvano i dirano. Svećenici su njegovi posebni čuvari koji donekle u službi stoje više od anđela jer su svećenici rukama i ustima diraju onoga koga sami se anđeli iz strahopoštovanja plaše dodirnuti. Svećenike sam odlikovao sedmerostruko kao stepenastim častima.
Prvo, trebaju biti moji barjaktari i posebni prijatelji čistoćom duše i tijela; jer čistoća je prva stepenica prema Bogu kojeg ne dotiče niti mu pripada ništa što je nečisto. Iako je svećenicima zakona u vrijeme kad nisu žrtvovali bio dozvoljen odnos s njihovim ženama, to nije bilo čudo jer su nosili samo ljusku, a ne jezgru. Ali sad kad je došla istina, a slika odstupila, treba se truditi do to najviše čistoće i tako to više što je jezgra slađa od ljuske. I na znak takve jedne suzdržljivosti ponajprije se podrezuje kosa da ugođaj ne bi mogao vladati niti duhom niti tijelom.
Na drugoj stepenici su svećenici postavljeni da u svoj poniznosti budu anđeoski muškarci jer se pomoću poniznosti duha i tijela doseže nebo i nadvladava oholi đavao. Na znak ove stepenice su svećenici postavljeni izgoniti đavle jer će ponizni čovjek biti uzvišen u nebo iz kojeg je drski đavao pao svojom ohološću.
Svećenici su postavljeni na treću stepenicu da bi stalnim čitanjem svetog pisma bili Božji učenici kojima je zato od biskupa kao vojnicima mač u ruku dana knjiga da bi znali što treba činiti i molitvom i razmišljanjem se trudili ublažiti Božji gnjev za Božji narod.
Na četvrtu stepenicu su svećenici postavljeni kao čuvari hrama promatrači duša da bi mogli biti zabrinuti za spas braće i jačati ih riječju i primjerom i slabe poticati na veće savršenstvo.
Na petu stepenicu su postavljeni kao nadglednici i skrbnici oltara i preziratelja svjetovnih stvari tako da se dok služe oltaru i žive od oltara uopće ne bave svjetovnim stvarima osim ako to njihova služba zahtjeva.
Na šestu stepenicu su postavljeni da bi bili apostolski muškarci propovijedanjem evanđeoske istine i da bi se u svojem ponašanju ravnali prema svojoj propovijedi.
Na sedmoj se stepenici nalaze postavljeni jer pomoću žrtvovanja moga tijela trebaju biti posrednici između Boga i ljudi. Na ovoj stepenici svećenici donekle stoje iznad anđela.
Sad se žalim što su te stepenice razbijene jer se oholost umjesto poniznosti; umjesto čistoće se njeguje nečistoća; na oltarima je vidljivo zanemarivanje; Božja mudrost se smatra budalaštinom; ne vodi se briga o spasu duša. Ali to im još nije dovoljno, već odbacuju i moja odijela i preziru moje oružje. Mojsiju sam na brdu pokazao odijela kojima se svećenici zakona trebaju služiti; ne da bi u Božjem nebeskom stanu trebalo biti nešto tjelesno, već zato jer se duhovno ne može shvatiti drukčije doli tjelesnom usporedbom. Zato sam duhovno pokazao tjelesnim da bi se moglo znati koje iskazivanje poštovanja je nužno kod onih koji posjeduju samu istinu, to jest moje tijelo ako su oni koji su posjedovali samo ljusku i sliku morali imati takvu čistoću i strahopoštovanje.
Zašto sam Mojsiju pokazao takvo veliku ljepotu u materijalnim odijelima ako ne da time bude naznačen ukras i ljepota duše? Jer kao što svećenik ima sedam odijela, tako duša koja pristupa tijelu Gospodina imati sedam vrlina bez kojih nema spasa.
- Prvo odijelo duše je kajanje i ispovijed, ono pokriva glavu;
- drugo je naginjanje k Bogu i ljubav prema čistoći;
- treće je trud oko Božje časti i strpljivost u protivnostima;
- četvrto se sastoji u tome da se ne obraća pažnja na hvalu ili pogrdu ljudi, već samo na Božju čast;
- peto je suzdržljivost tijela pri pravoj poniznosti;
- šesto je ponovno razmišljanje o Božjim dobročinstvima i strah pred njegovim sudom;
- sedmo je Božja ljubav iznad svega i ustrajanje u dobru koje je započeto.
No sad su ova odijela pretvorena i prezrena; jer umjesto ispovijedi se voli isprika i umanjivanje krivnje, umjesto čistoće stalna raskalašenost, umjesto truda za spas duše rad za korist tijela, umjesto Božje časti i ljubavi ambicije svijeta i oholost, umjesto hvalevrijedne umjerenosti obilje u svim stvarima, umjesto straha Božjeg drskost i prosuđivanje Božjih odluka, umjesto Božje ljubavi iznad svega hladnoća i nezahvalnost prema svim Njegovim dobročinstvima. Zato ću kao što sam po proroku rekao doći u gnjevu i kazna će ih urazumiti.“
Majka Milosrđa je bila ovdje prisutna i odgovori: „Blagoslovljen Ti, Sine moj, za Tvoju pravednost. Razgovaram s Tobom iako sve znaš radi ove zaručnice koja prema Tvojoj volji treba imati uvid u duhovne stvari, ali koja duhovno može shvatiti samo kroz usporedbe. Zaista, Ti si u svojem božanstvu prije nego si od mene primio čovještvo rekao da bi se Ti kad bi u Sodomi bilo nađeno deset pravednika smilovao cijelom gradu zbog tih deset. No sada je još nebrojeno mnogo svećenika koji Te ublažuju žrtvovanjem Tvoga tijela. Zato se radi njih smiluj onima koji imaju malo dobroga; to Te molim ja koja rodila u čovještvu, to Te sa mnom mole svi Tvoji izabrani.“
Sin odgovori: „Blagoslovljena ti, blagoslovljena riječi tvojih usta! Vidiš da trostruko pošteđujem zbog trostrukog dobra u prinošenju moga Tijela. Kao što su Judinom drskosti na meni otkrivena tri dobra, tako prinošenjem ove žrtve dušama dolazi trostruko dobro.
- Prvo, hvali se moja strpljivost što iako sam znao da je Juda izdajica nisam odbijao njegovo društvo;
- drugo, što su kad je izdajica sa svojima stajao svi na moju riječ pali na pod čime se očitovala moja moć;
- treće, da sam svu njegovu i đavlovu zlobu okrenuo na spas duša čime se otkrila božanska mudrost i ljubav.
Tako i iz žrtve svećenika proizlaze tri dobra.
- Prvo, cijela nebeska vojska slavi moju strpljivost jer sam ja sam rukama dobrog kao i zlog svećenika i kod mene ne vrijedi izgled osobe niti ovaj sakrament postižu zasluge ljudi, već moje riječi;
- drugo, jer taj prinos koristi svima bez obzira od kojeg god je svećenika prinesen;
- treće, jer koristi i samom prinositelju koliko god zao bio;
jer kao što su se nakon jedne riječi 'Ja sam' moji neprijatelji srušili na pod, tako nakon izricanja moje riječi: 'Ovo je moje tijelo' uzmiču zli duhovi i prestaju kušati dušu prinositelja; također se ne bi takvom odvažnošću usudili vratiti istome kad poslije opet ne bi uslijedila radost griješenja.
Zato, iako pravednost zahtjeva osvetu, moje milosrđe pošteđuje sve i podnosi sve. Ali ako dnevno i zovem, rijetko tko odgovara kao što dnevno vidiš. Ipak, još ću jednom poslati riječi svojih usta; oni koji čuju će svoje dane ispuniti u radosti koja od slatkoće ne može biti izrečena niti zamišljena. Onima koji ih ne čuju će kao što je pisano u dušu i tijelo doći sedam zala; naći će ih kad budu razmišljali i čitali što se dogodilo da ne bi zadrhtali kad saznaju.“
Categories:
Nebeske objave
