Riječi Ivana Evanđelista slavnoj Djevici o jednom vrlo zlobnom licemjeru i Djevičin odgovor koje su njegove karakteristike. O đavlovu izrugivanju istoga i kako se po sedam znakova može prepoznati dobar, a kako zao duh.
Ivan Evanđelist je razgovarao s Majkom Božjom: „Čuj, Ti, Djevice i Majko Jednog Sina, ali ne više sinova, Ti majko jedinorođenog Sina, stvoritelja i otkupitelja sviju, čuj, kažem kako je đavao veoma prevario ovog čovjeka, kako se jako trudi postići nemoguće, kako se mnoge stvari dao podučiti od duha laži i kako se vrlo daleko udaljio od Boga svojim lavljim srcem u janjećem koži. Podučavao sam da su trojica koji svjedoče na nebu i na zemlji: Otac, Sin i Duh Sveti. Ovom pak zao duh daje svjedočanstvo hinjene svetosti, ali Otac ga ne jača svojom moći, a Sin ga ne posjećuje u svojoj mudrosti; Duh Sveti ga ne zapaljuje svojoj ljubavlju. Nije ni čudo jer stremi za moći protiv moći Oca; također želi biti mudar protiv mudrosti Sina; on je zapaljen, ali potpuno drugačije nego što Duh Sveti zapaljuje. Zato moli svog Sina da ga ubrzo uzme da se ne izgubi još više njih ili da ubrzo bude ponižen zbog svojeg grijeha.“
Marija mu odgovori: „Čuj me, djevice u muškom obličju, ti si taj kojeg se Bogu svidjelo pozvati sa svijeta najlakšom smrti jednako meni koja kao da sam kod odvajanja duše i tijela zaspala i probudila se na vječnu radost. I nije čudo! Jer sam više od ostalih kod smrti moga Sina osjetila vrlo gorku bol i zato se svidjelo Bogu odvojiti me od svijeta. Ti si od apostola najviše bio u mojoj blizini i iskusio si veće znakove ljubavi od drugih i patnja moga Sina ti je postala gorka jer si bio bliži svjedok od ostalih i budući da si živio dulje od preostale braće, kao da si bio mučenik u svim njihovim smrtima; zato se Bogu svidjelo i tebe pozvati sa svijeta najlakšom smrću nakon mene jer je djevica bila povjerena djevici. Zato će se dogoditi što si molio, a nije se dogodilo.
Ipak, želim svojoj kćeri pokazati kakve karakteristike ima onaj o kojem razgovaramo. On je zaista sluga kovača kovanica, to jest đavla koji tali i udara svoju kovanicu, naime onoga koju mu služi prema njegovim nadahnućima i kušnjama sve dok ga ne dovrši prema svojoj volji. Nakon što pokvari čovjekovu volju i učini naklonjenu požudi tijela i ljubavi prema svijetu, utiskuje mu odmah oblik i natpis iz kojeg se vanjskim znakovima može prepoznati koga voli svim srcem. Kad čovjek ispuni žudnju svoga srca djelima i više potone u svijet nego što njegov stalež traži, iskazat će se kao istinska đavolja kovanica. No znaj da se Božja kovanica razlikuje od đavolje.
Božja kovanica je zlatna, to jest sjajna, gipka, i dragocjena. Takva je svaka duša koja nosi Božji otisak, svjetleća u Božjoj ljubavi, gipka u strpljivosti, dragocjena u nastavljanju dobrih djela. Tako se dobra duša tali Božjom snagom i kuša mnogim kušnjama kojima duša pri razmatranju svog podrijetla, svojih nedostataka i božanske ljubavi i strpljivosti Bogu postaje to dragocjenija što nađena poniznijom, strpljivijom i brižljivijom za svoj spas.
Đavolja kovanica pak je kao od bakra ili olova; od bakra jer posjeduje sličnost zlatu. I ona ima čvrstoću i gipkost, no ne kao zlato. Takva je duša nepravednika; jer želi izgledati pravednom, ali sudi druge i stavlja svoje ispred svega. Neupotrebljiva je za djela poniznosti, meka u svojem činjenju, teško odvojiva od svojih pomisli, divna svijetu, ali prezrena pred Bogom. Đavolja kovanica je i olovna; jer nagrđena je, meka, savitljiva i teška. Tako je duša nepravednika nagrđena požudnim sklonostima, puna meke žudnje svijeta, kao cijev savitljiva svemu što joj đavao predaje srcu, ponekad doduše voljnija za rad nego što je đavao za kušanje.
Takve su karakteristike spomenutog sluge kovača kovanica kojem je postalo mrzovoljno ustrajati u čuvanju pravila na koja se obvezao zavjetom; smislio je putove kojima bi se ljudima mogao svidjeti hinjenom svetošću da bi svoje tijelo mogao to bolje njegovati. I odmah ga je đavao prevario crnim lažima tako da je postigao vjerovati nemoguće što se neće ispuniti. Njegov će se život skratiti i neće primiti čast koju želi. Gdje se nađe nova kovanica, treba je se odmah poslati mudrom čovjeku koji ima dovoljno znanje o težini i obliku. No gdje ga pronaći? I ako ga se pronađe, malo se brine, zapravo uopće ne je li kovanica prava ili nije. Zato pod takvim uvjetima postoji samo jedan savjet koji ću ti navesti primjerom. Kad bi se psu predoči gulden, ne bi se obazirao niti ga primio; no da je jako obložen mašću, onda bi ga nedvojbeno primio. Tako je i sad. Dođe li se mudrome i kaže: 'Taj i taj je heretik', onda se na to neće obazirati jer se njegova Božja ljubav potpuno ohladila. No kaže li se: 'Ovaj ima mnoge guldene', odmah bi svi dotrčali. Zato će se ubrzo dogoditi što Pavao kaže: 'Želim uništiti i poniziti mudrost mudrih; malene pak želim uzdići.'
Ipak, kćeri moja, svetog i nečistog duha možeš prepoznati po sedam znakova.
Prvo, Božji duh čini da se čovjeku svijet čini neznatnim i da njegovu čast smatra za zrak; drugo, čini dušu prijatnom i ohladnjuje svu požudu tijela; treće, unosi strpljivost i da se hvali samo Bogom; četvrto, potiče srce na ljubav prema bližnjem i na samo milosrđe prema neprijateljima; peto, oduševljava na čistoću u svim stvarima, također i u dozvoljenima; šesto, izaziva pouzdanje u Boga u svim nevoljama i snagu hvaliti se njima; sedmo, poklanja želju za odlaskom i radije biti s Kristom nego u svijetu imati sreću i zaprljati se.
Zli duh naprotiv ima sedam slijedećih stvari. Prvo, čini da svijet izgleda ugodnim i da nastane gađenje prema nebu; drugo, izaziva da se želi čast i zaboravi samog sebe; treće, potiče u srcu mržnju i nestrpljivost; četvrto, čini odvažnim protiv Boga i tvrdoglavim u nakanama svoje duše; peto, čini da se grijeh smatra lakim i lako ga se ispriča; šesto, unosi lakoumnost duha i svu nečistoću tijela; sedmo, upuhuje nadu u dugi život i sramotu strah od ispovijedi. Zato se brini za svoje misli da te ovaj duh ne prevari.“
ObjašnjenjeOvaj je bio svećenik ciscercinskog reda koji se nakon osamnaest godina otpadništva osjetio kajanje i vratio se u samostan. Rekao je da je nemoguće da netko bude proklet i da Bog ne razgovara s nikim u ovom svijetu i da nitko ne može vidjeti lice Božje prije Božjeg suda. Kad je gospođa Brigita to čula, Duh Sveti joj reče: „Idi onom bratu i reci mu: O, brate moj, ti ne vidiš kao što ja vidim da đavao u tvojem dobu još iznutra ima tvoje srce i drži tvoj jezik vezan; Bog je vječan i vječna je njegova naplata. Okreni se zato brzo savršenim srcem opet Bogu istinskoj vjeri jer sigurno nećeš ustati iz ovog kreveta nego sigurno umrijeti. Budeš li vjerovao, bit ćeš posuda na Božju čast.“ Briznuvši u suze, zahvalio je gospođi Brigiti i popravio je svoj život tako savršeno da je u času svoje smrti dao sazvati svoju braću i rekao im je: „O, braćo moja, siguran sam da je milosrdni Bog primio moje kajanje i dao mi oproštenje. Molite za mene; jer vjerujem sve što vjeruje sveta Crkva.“ Tako je preminuo nakon što je primio Božje sakramente.
Categories:
Nebeske objave
