Priluka


KNJIGA ČETVRTA - 22. poglavlje


Kako u novija vremena zloba ljudi nadmašuje đavlovu lukavost i kako su ljudi sad spremniji griješiti nego što je đavao spreman kušati. O osudi koja će se dosuditi protiv takvih. Kako Božji prijatelji trebaju muževno i hitro raditi kroz propovijedi i o ulijevanju znanja u njegove prijatelje.


Sin reče: „Kad bih mogao biti uznemiren, sad bih s pravom mogao reći: kajem se što sam stvorio ljude. Čovjek je sad kao životinja koja slobodno trči u mreže, koliko god da ga se upozori, on ipak slijedi sklonost svoje volje. Ne može se potpuno pripisati đavlu da silno povlači čovjeka, već čovjek sam preduhitruje njegovu zlobu. Kao lovački psi koje se prvo vodi na uzici nakon što su naviknuti loviti i jesti životinje i u žurbi za plijenom preduhitriti samog vođu, tako je sad i čovjek koji je naviknut na grijeh i začaran od njega spremniji griješiti nego što je đavao spreman kušati. To nije nikakvo čudo jer dugo je otkad je apostolska stolica, glava svijeta, ublažavala Boga svetošću života i svojim uzorom kao što je činila u početku i zato su preostali udovi postali slabi i iscrpljeni. Također se ne razmatra zašto je bogati Bog postao potrebit i siromašan da bi se podučilo da prolazno treba prezirati, a nebesko voljeti jer budući da je po prirodi slabi čovjek postao bogat varljivim bogatstvom, postoje mnogi koji više streme samo za tim i manje onih koji ga omalovažavaju. Zato će doći orač kojeg šalje Svemogući i jača Svemudri i on ne traži zemlju i ljepotu tijela, ne plaši se snage jakih, ne boji se prijetnji knezova niti ne gleda na osobu ljudi; posijat će ljudsko meso i uništiti kuće duhova; tijela će izručiti crvima, a duše predati onima kojima su služile.

Zato moji prijatelji kojima ću te poslati trebaju raditi hrabro i hitro jer ono što sam rekao neće biti u posljednjim danima, već kao što sam malo prije rekao u ovim danima. I oči mnogih koji sad žive će to vidjeti da se ispuni što je pisano: 'Njihove žene moraju postati udovice, a njihova djeca siročad' i sve što je ljudima poželjno će se oduzeti. One pak koji mi dođu u poniznosti ću ja, milosrdni Bog, primiti, onima koji su djelima ispunili plod pravednosti dat ću sama sebe jer ispravno je da se kuća u koju se kralj želi useliti očisti, da se opere čaša da bi napitak izgledao jasno, da se zrno snažno smrvi da se odvoji od klasa i da se ono što je u obliku zatvoreno čvrsto stisne sve dok ne primi sličnost oblika. Kao što ipak nakon zime dolazi ljeto, tako ću nakon nevolje dati utjehu onima naime koji žele biti maleni i koji više cijene nebesko od zemaljskog. Kako se čovjek ne rađa i umire u jedno te isto vrijeme, tako će se sad sve ispuniti u svoje vrijeme.

Trebaš znati i da s nekima postupam po općoj poslovici: 'Udari mu vrat i bježat će', bol tjera na žurbu. S drugima ću postupiti kao što je pisano: 'Otvori svoja usta, želim ih napuniti.' S trećima ću razgovarati tješenjem i nadahnućem: 'Dođite vi neučeni i jednostavni, želim vam dati usta i mudrost kojima se brbljavci neće moći oduprijeti.' Tako sam već učinio u ovim danim, jednostavne sam ispunio mudrošću i odupiru se učenima; počupao sam brbljavce i moćne i odjednom su preminuli. I to nije čudo; jer mudrima sam zapovjedio da zmijama režu jezike kao što si čula i nisu htjeli. Ni majka koja je bila štap jednostavnih nije htjela ukloniti njihove jezike da bi ugasila vatru pohlepe koja se kao što sam opomenuo zapalila u srcima djece. Zato sam im u vrijeme kad su uživali u sreći odrezao njihove jezike.“

Categories: