MOLITVA NEBESKE KRALJICE KOJU MOLIMO SVAKOGA DANA
TIJEKOM MJESECA SVIBNJA
Bezgrešna Kraljice, moja Nebeska Majko, dijete tvoje dolazi pred tvoje majčinsko krilo - u mjesecu koji je tebi posvećen - da se preda u tvoje ruke i žarko moli najveću od svih milosti: Dopusti mu da živi u Kraljevstvu Božanske Volje.
Sveta Majko, ti koja si Kraljica u ovome Kraljevstvu, dopusti da prebivam u njemu, da ono više ne bude pusto nego nastanjeno tvojom djecom. Predajem ti se, Uzvišena Kraljice, da upraviš moje korake u Kraljevstvo Božanske Volje. Čvrsto me držeći svojom Majčinskom rukom, upravljati ćeš svim mojim bićem da bih mogao živjeti vječnim životom po Božanskoj Volji. Bit ćeš mi Majka i ja ću ti predati svoju volju kako bi je ti u moje ime zamijenila Božanskom Voljom. Tako ću biti siguran da nikada neću izići iz Njezina Kraljevstva. Stoga Te molim da me prosvijetliš kako bih razumio značenje "BOŽANSKE VOLJE".
(Zdravo Marijo ...)
Majski Cvjetić:
Tri
puta na dan, ujutro, u podne i uvečer, uspni se do koljena Nebeske
Majke i u njezinom zagrljaju, uputi joj ove riječi: "Majko moja, ja te
ljubim. Ljubi i ti mene i daj mojem duhu gutljaj Božanske Volje.
Blagoslovi me da bi sve što činim bilo pod tvojom Majčinskom pažnjom."
DVADESET SEDMI DAN
Kraljica žalosti u Kraljevstvu Božanske Volje. Stiže ura patnje. Muka. Ubojstvo Boga. Sva priroda tuguje.
Duša svojoj žalosnoj Majci
Moja draga, žalosna Majko, danas više nego ikada prije osjećam neodoljivu potrebu biti blizu Tebe. Neću otići od tebe i promatrat ću tvoju gorku žalost. Tražit ću od tebe milost da u meni pohraniš svoje boli i boli svojega Sina Isusa, pa čak i Njegovu smrt, da bi po njima zadobila milost po kojoj bez prestanka umire moja volja, a preko nje raste život Božje Volje.
Nauk Kraljice Žalosti
Drago dijete, budi uz mene u času moje najveće žalosti. Bog je mojemu Sinu već odredio zadnji dan na zemlji. Jedan od Apostola Ga je izdao i predao u ruke Židova koji će Ga pogubiti. Moj je dragi Sin, u beskrajnoj ljubavi, ne želeći napustiti svoju djecu, koju je s ljubavlju došao pohoditi na zemlji, već ostavio Sebe u Sakramentu Euharistije da bi Ga svatko tko to želi mogao imati. Život mojega Sina približava se svome kraju. On će se uskoro vinuti u Nebesku Domovinu.
Ah, drago dijete, Njega mi je dala Božja Volja, a ja sam Ga primila po Božjoj Volji. Sada, predajem Ga toj istoj Volji.
Moje je Srce u sto komada. Preplavljuju me beskrajna mora žalosti. Osjećam kako umirem u strašnoj agoniji. Ali nisam mogla ništa odbiti Božjoj Volji. Štoviše, pristajem na to da Ga žrtvujem Božjoj, Svemoćnoj Volji i zbog nje osjećam toliku snagu da bih radije umrla nego joj išta osporila.
Dijete moje, poslušaj me: Moje je Majčinsko Srce patilo. Sama pomisao da moj Sin, moj Bog i moj Život treba umrijeti, bila je tvojoj Majci strašnija od same smrti. Znala sam da ja moram živjeti. Kakva je to muka! Kakva duševna bol! Moje je Srce bilo u ranama koje su me kao oštar mač bez prestanka probadale!
Dijete moje, teško mi je izreći, ali moram: U tim je bolima i dubokim ranama, kao i u bolima moga ljubljenog Sina bila tvoja duša, tvoja ljudska volja, koja nije dopuštala da njome zavlada Božja Volja. Mi smo je pokrili našim bolima, mi smo je ispunili i oplodili našom patnjom da bi bila spremna prihvatiti Život Božje Volje.
Da me Božja Volja nije krijepila i da me, uz ta mora gorke žalosti, nije neprestalno obasjavala beskrajnim morem Svjetlosti, radosti i sreće, ja bih bila umrla onoliko puta koliko je puta moj Sin patio! Koliko sam samo trpjela kada mi je posljednji puta dopustio da Ga vidim onako blijeda, sa samrtnom tugom na licu i kada mi je drhtavim glasom, koji se lomio u jecaje, rekao: “Zbogom Mama! Blagoslovi svojega Sina i daj mi svoj pristanak da mogu umrijeti. Moja i tvoja Božja Volja su me začele, a sada me moraju pustiti umrijeti. O, draga Majko, brzo izgovori riječi pristanka: “Blagoslivljam Te i dajem ti svoj pristanak da umreš razapet na križu! Ono što hoće Vječna Volja, to hoću i ja.“
Dijete moje, kako je snažna bol probola moje Srce! Ipak sam to morala izreći, jer u nama nije bilo nametnute patnje, već samo ona koju smo dobrovoljno prihvatili. Jedno smo drugom dali svoj blagoslov. I dok se naši pogledi nisu mogli odvojiti od onoga kojega smo ljubili, moj dragi Sin, moj slatki Život je otišao. Ja, tvoja žalosna Majka, pustila sam Ga da ode. Ali oko moje duše nikada Ga nije ispustilo iz vida. Slijedila sam Ga u vrt kamo je otišao mučen užasnom duševnom patnjom. Svi su Ga napustili, čak i Njegovi ljubljeni Apostoli i moje je Srce krvarilo videći taj prizor.
Dijete moje, kada čovjeka u teškom trenutku života napuste oni koje ljubi, to je jedna od najvećih boli za ljudsko srce, a tako je bilo s mojim Sinom koji ih je veoma ljubio i blagoslivljao i koji je davao svoj život za one koji su Ga napustili u ovom teškom času. Doista, pobjegli su od Njega! Kako je bio tužan! Kako je bio tužan! Kada sam vidjela da se znoji krvavim znojem, da pati, i ja sam s Njime patila i držala Ga u svojem Majčinskom zagrljaju. Bila sam nerazdvojiva od svojega Sina. Njegove su se patnje odražavale u mojemu Srcu, utapajući se u tugu i ljubav, a ja sam ih osjećala kao svoje. Cijele sam noći bila uz Njega. Nije bilo ni boli ni uvrede koju su Mu zadali, a da nije zazvučala u mojemu Srcu. Ali u zoru, više Ga nisam mogla tako slijediti, nego sam u pratnji učenika Ivana, Magdalene i pobožnih žena htjela osobno ići korak po korak za Njim, od jednog do drugog suda.
Najdraže dijete, osjećala sam kišu udaraca koji su padali po golome tijelu mojega Sina. Čula sam šale, sotonski smijeh i udarce koji su padali po Njegovoj glavi dok su Ga krunili trnovom krunom. Vidjela sam, kada Ga je onako izobličenoga i neprepoznatljivog, Pilat pokazao ljudima. Moje su uši oglušile od povika: “Raspnite Ga! Raspnite Ga!“ Vidjela sam kako bez daha i iscrpljen uzima križ. I ja sam, ne smogavši snage to dalje podnositi, potrčala da mu dam svoj zadnji poljubac i obrišem krv koja Mu je prekrila lice. Ali ništa od toga! Za nas nije bilo milosti. Okrutni Ga je vojnik povukao konopcem i srušio na zemlju.
Drago dijete, kakvu sam razdiruću bol osjetila kada nisam mogla olakšati tolike muke mojega dragoga Sina! Zato je svaka bol otvarala more žalosti u mojemu probodenome Srcu. Na kraju sam pošla za Njim na Kalvariju. Tamo je usred nečuvenih muka i užasnih grčeva raspet i podignut na križ. Tek tada mi je bilo dopušteno doći pod križ i od Njegovog života koji se gasio primiti dar za svu djecu, primiti pravo i pečat mojeg Majčinstva nad svim stvorenjima.
Uskoro je izdahnuo u nečuvenim mukama. Sva se je priroda zaogrnula tugom i plakala nad smrću svojega Stvoritelja. Zemlja je plakala snažno se tresući, i na mnogim se mjestima otvorila tugujući nad svojim Stvoriteljem. Sve su stvari plakale: Grobovi su se otvarali, mrtvi ustajali, čak se i hramska zavjesa poderala od tuge. Sve su stvari izgubile snagu i osjećale užas i zaprepaštenje. Dijete moje,, tvoja je Majka bila skamenjena od žalosti dok je čekala da mi Ga skinu s križa i predaju u ruke kako bi Ga položila u grob.
Slušaj dok ti govorim u velikoj žalosti: Želim ti govoriti, obuzeta bolima mojega Sina, o velikom zlu ljudske volje. Pogledaj Ga u mome žalosnom naručju. Kako je izobličen. To što je slika zla koje jadnim stvorenjima čini ljudska volja. Moj je dragi Sin toliko patio jer je htio uzdići ljudsku volju koja je propala na samo dno bijede. Svaka Isusova patnja, svaka moja žalost, zvali su je da se ponovno uzdigne u Božju Volju. Naša je ljubav bila tako velika da smo je, ne bi li je spasili, ispunili našom patnjom i okružili beskrajnim morima moje žalosti i žalosti mojega ljubljenoga Sina.
Zato mi, na dan bola tvoje Žalosne Majke koji je posvećen tebi, u zamjenu položi u ruke svoju volju, a ja ću je sakriti u krvave Isusove Rane, i to će biti najljepša pobjeda Njegove muke i smrti i trijumf mojih najdubljih žalosti.
Duša
Žalosna Majko, tvoje rane ranjavaju moje srce i umirem kad slušam da je moja neposlušna volja uzrok tvojih velikih patnji. Molim te da ju sakriješ u Isusove Rane, da živi od Njegovih muka i tvoje najdublje žalosti.
Cvjetić
Danas, meni u čast, poljubit ćeš Rane Isusove i izvršiti pet djela ljubavi, moleći me pri tom da moja žalost zapečati tvoju volju u Ranu na Svetome Tijelu.
Usklik
Rane Isusove, žalosti moje Majke, udijelite mi milost da se moja ljudska volja uzdigne u Božansku Volju.
