MOLITVA NEBESKE KRALJICE KOJU MOLIMO SVAKOGA DANA
TIJEKOM MJESECA SVIBNJA
Bezgrešna Kraljice, moja Nebeska Majko, dijete tvoje dolazi pred tvoje majčinsko krilo - u mjesecu koji je tebi posvećen - da se preda u tvoje ruke i žarko moli najveću od svih milosti: Dopusti mu da živi u Kraljevstvu Božanske Volje.
Sveta Majko, ti koja si Kraljica u ovome Kraljevstvu, dopusti da prebivam u njemu, da ono više ne bude pusto nego nastanjeno tvojom djecom. Predajem ti se, Uzvišena Kraljice, da upraviš moje korake u Kraljevstvo Božanske Volje. Čvrsto me držeći svojom Majčinskom rukom, upravljati ćeš svim mojim bićem da bih mogao živjeti vječnim životom po Božanskoj Volji. Bit ćeš mi Majka i ja ću ti predati svoju volju kako bi je ti u moje ime zamijenila Božanskom Voljom. Tako ću biti siguran da nikada neću izići iz Njezina Kraljevstva. Stoga Te molim da me prosvijetliš kako bih razumio značenje "BOŽANSKE VOLJE".
(Zdravo Marijo ...)
Majski Cvjetić:
Tri
puta na dan, ujutro, u podne i uvečer, uspni se do koljena Nebeske
Majke i u njezinom zagrljaju, uputi joj ove riječi: "Majko moja, ja te
ljubim. Ljubi i ti mene i daj mojem duhu gutljaj Božanske Volje.
Blagoslovi me da bi sve što činim bilo pod tvojom Majčinskom pažnjom."
DVADESET PRVI DAN
Nebeska Kraljica u Kraljevstvu Božanske Volje. Sunce izlazi. Podne: Vječni Svijet među nama.
Duša svojoj Kraljici Majci
Najdraža Majko, moje jadno srce osjeća najdublju potrebu da dođe u tvoje Majčinsko krilo, da svoje male tajne povjeri i preda tvojemu Majčinskom Srcu. Čuj me, Majčice moja, kada gledam veliko čudo koje je Božja Volja stvorila u tebi, osjećam da mi nije dano da te nasljeđujem, jer ja sam mala, slaba i očajno se borim za život, a on me uništava i nemam ni trunke snage. Moja Majko, kako samo želim izliti svoje srce u tvoje, dati ti da osjetiš boli koje me gorčaju, strahove koji me muče. To je strah da neću moći ispuniti Božju Volju. Smiluj se, Nebeska Majko, smiluj se! Kada se sakrijem u tvoje Srce, zaboravit ću na moje zlo i misliti samo na to da živim po Božjoj Volji.
Nauk Nebeske Kraljice, Majke Isusove
Najdraže dijete, ne boj se. Vjeruj svojoj Majci, neka se sve slije u moje Srce i ja ću o svemu voditi računa. Za sve ću se pobrinuti kao prava Majka. Tvoje ću boli promijeniti u svijetlo i upotrijebiti ih da bih u tvojoj duši proširila Kraljevstvo Božje Volje.
Ne obaziri se ni na šta i slušaj me. Želim ti ispričati što je mali Kralj Isus radio u mojoj utrobi i kako nisam propustila čuti niti jedan Njegov uzdah.
Dijete moje, mala Isusova ljudskost rasla je hipostatski, sjedinjena s Božanstvom. Moja je Majčinska utroba bila vrlo tijesna i tamna; niti tračka svijetla u njoj. Vidjela sam kako nepomično leži u njoj, pokriven dubokom noći. Znaš li tko je malome Isusu stvorio tu duboku tamu? Ljudska volja u koju se čovjek svojevoljno zatvorio, tako da ga ona priječi činiti dobro. Dragi je Isus, da bi rastjerao tamu te duboke noći u kojoj je čovjek zatvorenik vlastite volje i nemoćan činiti dobro, odabrao slatku tamnicu svoje Majke u kojoj će svojevoljno biti nepokretan devet mjeseci.
Da samo znaš, dijete moje, u kakvim je mukama bilo moje Srce kad sam vidjela maloga, nepokretnoga Isusa kako plače i uzdiše u mojoj utrobi! Njegovo je Srce snažno udaralo. Zato što je bio van sebe od ljubavi prema stvorenjima, otkucaji Njegova Srca, koji su tražili milost za sve, čuli su se u svim srcima. On je, ljubeći stvorenja, dragovoljno odabrao tamu umjesto svijetla, ne bi li svatko mogao dosegnuti Svjetlo i skloniti se u nj.
Najdraže dijete, tko ti može reći što je Isusa mučilo dok je bio u mojoj utrobi? Bile su to neviđene i neopisive patnje! Bio je nadaren punim razumom; On je bio Bog i čovjek. Toliko je ljubio da se odvojio od beskrajne radosti, sreće i svjetlosti i uronio svoju malu ljudskost u more tame, gorčine, nesreće i jada koje su mu ljudska stvorenja priredila. Mali je Isus taj teret uprtio na svoja ramena kao da je Njegov. Dijete moje, prava ljubav nikada ne kaže dosta, ne obazire se na boli. Kroz patnju traži onoga kojega ljubi i voljna se odreći života da bi ga darovala ljubljenome.
Dijete moje, slušaj svoju Majku. Vidiš li kakvo je zlo slijediti svoju volju? Ne samo da pripremaš noć za Isusa i sebe, nego stvaraš more gorčine, nesreće i jada koje te tako prekrije da ne umiješ izaći. Budi pažljiva. Razveseli me i reci mi: “Uvijek želim činiti po Božjoj Volji.“
Poslušaj me, dijete. Mali je Isus, mučen ljubavlju, krenuo na svjetlo dana. Njegova muka, njegova čežnja i želja da zagrli stvorenja, da im se pokaže, nisu mu dale mira. Kao što je jednom stao na vrata Raja da bi sišao i ušao u moju utrobu, tako je i sada stajao poput stražara na vratima moje utrobe, što je više od Neba. Sunce Vječnoga Svijeta izašlo je usred svijeta i označilo vrhunac njegova dana. Za jadna stvorenja neće više postojati noć, ni mrak, ni zora, uvijek Sunce, svjetlije od onoga u podne.
Tvoja je Majka osjetila da ga ne može više držati u sebi. Preplavilo me je more svjetlosti i ljubavi. Kao što sam Ga začela u moru svjetlosti, tako je u moru svjetlosti izašao iz moje utrobe. Drago dijete, onaj tko živi po Božjoj Ljubavi, sav je svjetlost i sve pretvara u svjetlost.
U toj sam svjetlosti, ushićena, čekala zagrliti maloga Isusa. Izašao je i začula sam Njegov prvi, slatki plač. Anđeo Gospodnji položio Ga je u moje ruke. Čvrsto sam Ga privinula i dala mu prvi poljubac, a mali mi je Isus uzvratio.
Za sada je dosta. Sutra ću te opet čekati i još ti pričati o Isusovu Rođenju.
Duša
Sveta Majko, kako si sretna. Ti si doista blagoslovljena među ženama! Ah, molim te, daj mi radost koju si osjetila kada si privila Isusa na grudi i kada si Ga prvi puta poljubila. Položi mi u ruke maloga Isusa. Želim Ga razveseliti zavjetujući se na Vječnu Ljubav i odbacujući sve osim Božje Volje.
Cvjetić
Danas, meni u čast, doći ćeš i poljubiti stopala maloga Isusa. U Njegove ćeš ručice položiti svoju volju, da se igra i smije.
Usklik
Majko, stavi u moje srce maloga Isusa, da me potpuno pretvori u Volju Božju.
