Priluka



DEVETI DAN

1. Promotrimo zadnju i najžalosniju posljedicu istočnoga grijeha: smrt. Duša je po svojoj naravi sklona da bude sjedinjena s tijelom. To jedinstvo prekida smrt. Zbog toga su pogani nazivali smrt najvećom neprijateljicom čovjekove prirode. No mi kršćani ne smijemo se bojati smrti, nego je promatrati očima vjere: po smrti otvaraju nam se vrata blažene vječnosti. Na sudnji dan ovo naše smrtno i raspadljivo tijelo zaodjenut će se u neraspadljivost i zauvijek se s dušom sjediniti. Dakako, ako to zaslužimo svojim istinskim kršćanskim životom. Molimo presvetu Djevicu za milost da vjerno služimo Bogu i da često, u svjetlu vjere, mislimo na smrt i što nam Gospodin nakon nje sprema, pa će nam ona biti više utjeha nego strah i beznađe.

3 Zdravomarije


2. Promotrimo s kakvom je vjerom Marija gledala na smrt. Poslije slavnoga Isusova uzašašća na nebo, jedina joj je želja bila da što prije ostavi ovu suznu dolinu, da se digne u nebo, da kroz svu vječnost gleda Boga licem u lice i da se s njime sjedini u vječnoj slavi. Neka preslavna Djevica zapali i u nama iskru svoje žarke ljubavi prema Bogu, da prezirući zemaljska dobra, postignemo vječna u nebeskom blaženstvu.

3 Zdravomarije


3. Nakon ovog promatranja još uvijek je u nama strah pred smrću, i to zato jer smo grijehom okaljali dušu. Operimo dakle dušu svoju istinskim suzama kajanja i u iskrenoj ispovijedi oslobodimo se grijeha. Nastojmo se održati u milosti Božjoj bježeći od svakog grijeha, jačajući se svetim sakramentima i vježbajući se neprestano u kršćanskim krjepostima. Živimo tako da svakog trenutka bez straha možemo umrijeti. To je plod što ga moramo ubrati u ovoj devetnici: "Zla se kloni a čini dobro!" (Ps 34, 15). Kakve li sreće ako uberemo taj plod! U zadnjim trenutcima života smrt nam neće biti strašna, nego će nas tješiti. Bit će nam jasno da smrt predstavlja vrata, kroz koja svaki koji se Boga boji ulazi u nebo da primi zasluženu plaću. Psalam 118, 20 nam kaže:"Ovo su vrata kroz koja ulaze pravednici." Svom dušom molimo presvetu Djevicu da nam isprosi milost ustrajnosti u dobru i svetu smrt.

3 Zdravomarije


Molitva: Veliki i dobri Bože, znamo da je zbog istočnog grijeha u tvoju nemilost upao čitav ljudski rod. No ti si mu se smilovao i otkupio ga po svome Sinu, našem Spasitelju. Na žalost, u tu nemilost upadamo opet po svojim grijesima. Za ljubav tvoje i naše Majke Marije, udjeli nam milost da iskrenim suzama operemo grijehe i da ih se trajno i sa svetim strahom čuvamo, da nam smrt ne bude kazna, nego početak, beskonačne sreće. Predobrostivi Isuse, neka to bude nagrada za našu pobožnost prema bezgrješnom začeću Marijinu i za štovanje koje smo joj u ovoj devetnici iskazali. Amen.