6. Euharistija kao spomen-čin žrtve Krista i njegova Tijela – Crkve
Prema Svetom pismu, spomen-čin (memorijal) nije puko sjećanje prošlih događaja, nego navješćivanje čudesnih djela što ih je Bog učinio u korist ljudi, za svoj narod. U liturgijskom slavlju ti događaji, na neki način se posadašnjuju, bivaju prisutni i zbiljski. Izraelski narod upravo tako shvaća svoje oslobođenje iz Egipta. Svaki put kad se slavi židovska Pasha, događaji Izlaska bivaju prisutni u sjećanju vjernika kako bi prema njima uskladili svoj život.
U Novom Zavjetu spomen poprima novo značenje. Kad Crkva slavi Euharistiju, vrši spomen-čin Kristova Vazma koji biva prisutan među vjernicima. Žrtva koju je Krist na križu prinio jednom zauvijek, ostaje uvijek aktualna. “Kad se god na oltaru slavi žrtva križa, 'kojom je bio žrtvovan Krist, naš vazmeni Jaganjac', vrši se djelo našeg otkupljenja.” (LG 3)
“Euharistija je spomen-čin Kristova Vazma, sakramentalno uprisutnjenje i prinos njegove jedincate žrtve u bogoštovlju Crkve, koja je njegovo Tijelo. Zato u svim euharistijskim molitvama, nakon riječi ustanovljenja Euharistije slijedi molitva zvana anamneza ili spomen.” (KKC 1362)
“Ukoliko je spomen-čin Kristova Vazma, Euharistija je također žrtva. Žrtvena narav Euharistije izražena je već samim riječima ustanovljenja: 'Ovo je Tijelo moje koje se za vas predaje' i 'Ova čaša novi je Savez u mojoj Krvi koja se za vas prolijeva' (Lk 22,19-20). Krist u Euharistiji predaje to isto tijelo koje je za nas predao na križu i tu istu krv koju je prolio za mnoge 'na otpuštenje grijeha' (Mt 26,28).” (KKC 1365)
Dakle, Euharistija je žrtva jer ponazočuje (čini prisutnom) žrtvu križa i jer je njezin spomen-čin i jer primjenjuje njezin plod na vjernike. Krist, Bog i Gospodin naš, na oltaru križa prikazao je jednom sebe smrću Bogu Ocu, da izvrši vječno otkupljenje ljudi. Budući da se njegovo svećenstvo nije imalo smrću ugasiti (usp. Heb 7,24-27), na Posljednjoj večeri, “o ne noći kad bijaše predan” (1 Kor 11,23), htjede ostaviti Crkvi, ljubljenoj svojoj zaručnici, vidljivu žrtvu kako to zahtjeva čovjekova narav.
Po toj žrtvi će se uprisutnjivati ona krvna žrtva, što se imala izvršiti jedanput na križu, da bi njezin spomen ostao do konca svijeta (usp. 1 Kor 11, 23) i da bi se tako njezina spasenjska moć primjenjivala za otpuštenje grijeha što ih svakodnevno počinjamo.
“Kristova žrtva i žrtva Euharistije samo su jedna žrtva: 'Jedna je naime ista žrtva, isti koji je tada prinio sebe na križu prikazuje se sada po služenju svećenika; razlikuje se samo način prinošenja'. 'U ovoj božanskoj žrtvi koja se izvršuje u Misi, sadržan je i nekrvno se žrtvuje isti onaj Krist koji je jedanput sama sebe na krvni način prikazao na žrtveniku križa.'“ (KKC 1367)
Postojanje za Boga i postojanje za ljude istinski je način Kristova postojanja. To vrijedi za svaki trenutak njegova života i smrti. To vrijedi i za njegovu euharistijsku prisutnost. U euharistijsku prisutnost. U euharistijskoj žrtvi Krist postaje stvarno prisutan u svome narodu. U kruhu i vinu spoznajemo ne samo nov način njegova bivovanja za druge nego i sami postajemo dionici toga novog oblika življenja.
Po Euharistiji Gospodin želi biti među svojim vjernicima, dapače u njima kao onaj koji se do kraja daje u obliku riječi, kruha, vina, znaka, geste, simbola. Sudjelovanje na Misi nije, prema tome, čisto vršenje neke obveze, ispunjavanje nekog znaka, nego angažiranje cjelokupne osobe: njena srca, njene savjesti, njenih radnji, njene svijesti da bi ovakav susret stoga morao biti i izvor nove snage za njezin daljnji kršćanski život.
“Euharistija je ujedno i žrtva Crkve. Crkva, koja je Tijelo Kristovo, sudionica je u žrtvi svoje Glave. I sama biva sva prinesena zajedno s Kristom. Ona se pridružuje njegovu zauzimanju kod Oca za sve ljude. U Euharistiji Kristova žrtva biva i žrtvom udova njegova Tijela. Život vjernika, njihova hvala, patnje, molitva, njihov rad, sjedinjeni su s Kristovima i s njegovom potpunom žrtvom i tako poprimaju novu vrijednost. Kristova žrtva prisutna na oltaru pruža svim kršćanskim naraštajima mogućnost da se sjedine s njegovom žrtvom.” (KKC 1363)
Crkva je u katakombama često prikazana u liku žene u molitvi, raširenih ruku u stavu moliteljice (ecclesia orans).
Poput Krista koji je raširio ruke na križu, po Njemu, s Njim i u Njemu i ona se prinosi i zauzima za sve ljude. Stoga možemo reći da je Onaj koji se na križu dao iz ljubavi za svoje, i to se dao do kraja, pravdajući im nadu i onda kad se činila najmanje utješnom i perspektivnom, u trenutku smrti, je isti onaj koji u Euharistiji djeluje kao okupljač svoje zajednice, kao Onaj koji joj predsjeda svojom riječju, kao Onaj koji je hrani sobom samim ne štedeći ni vlastito tijelo i krv.
“Sva je Crkva sjedinjena s Kristovim prinosom i zagovorom. Vršeći u Crkvi Petrovu službu, Papa je sjedinjen sa svakim euharistijskim slavljem te u njem biva spomenut kao znak i sluga jedinstva sveopće Crkve. Mjesni je biskup uvijek odgovoran za Euharistiju, pa i onda kad joj predsjeda prezbiter; u njoj se izgovara biskupovo ime da se označi kako on predsjeda pojedinačnoj Crkvi, među svojim prezbiterijem i uz pomoć đakona. Zajednica pak sa svoje strane moli za sve službenike koji, za nju i s njome prinose euharistijsku žrtvu: Neka se drži zakonitom samo ona Euharistija koja se slavi pod predsjedanjem biskupa ili onoga koga je on ovlastio. Po službi prezbitera duhovna žrtva vjernika dolazi do punine u sjedinjenju sa žrtvom Krista, jedinog Posrednika; ta se žrtva po rukama prezbiterâ, u ime cijele Crkve prikazuje u Euharistiji nekrvno i sakramentalno, dok Gospodin ne dođe.” (KKC 1369)
Kao što je Isus bio na križu žrtva, cijena novog života koji će se živjeti u Bogu i s Bogom, bez opasnosti da će ikada više prestati, tako i po Euharistiji On neprekidno nastavlja svoje žrtveno djelovanje dajući svakom čovjeku mogućnost da postane sudionikom plodova nastalih po njegovo umiranju. Isus se žrtvovao za sve ljude i zato svi ljudi po njemu imaju pristup onome što je želja svih – živjeti, vječno živjeti, nikada ne umrijeti.
"S Kristovom žrtvom sjedinjuju se ne samo članovi koji su već u nebeskoj slavi. Crkva naime prinosi euharistijsku žrtvu u zajedništvu sa presvetom Djevicom Marijom, časteći njezin spomen, kao i spomen svih svetaca i svetih. U Euharistiji Crkva je s Marijom, kao pod križem, sjedinjena u Kristovu prinosu i zagovoru." (KKC 1370)
“Euharistijska žrtva prinosi se također za pokojne vjernike, 'koji su u Kristu preminuli a još se nisu posve očistili', da bi mogli ući u Kristovu svjetlost i mir.” (KKC 1371)
Misna se žrtva tumači iz žrtve na križu i onoga što je uslijedilo: Kristova uskrsnuća i pobjede nad smrću. Tako misna žrtva objedinjuje cjelokupno spasenjsko otajstvo Kristovo (pashalni misterij): muku, smrt i uskrsnuće. Od te žrtve na križu dobiva i euharistijska žrtva smisao i snagu. Ona je način na koji se po Gospodinovoj zapovijedi navješćuje i posadašnjuje u naviještanju događaj križa, način na koji se mi uključujemo u spasonosni hod prema besmrtnosti.
Zato nas Crkva neprestano potiče na sve potpunije sudjelovanje u žrtvi našega Otkupitelja koju slavimo u Euharistiji.
LITANIJE NA ČAST PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Kruše anđeoski, smiluj nam se!
Kruše zasitni i slasti kraljevska, smiluj nam se!
Kruše živi, koji si s neba sišao, smiluj nam se!
Kruše, koji daješ život svijetu, smiluj nam se!
Kruše koji krijepiš srce čovjeku, smiluj nam se!
Žito izabranih, smiluj nam se!
Vino iz kojeg niču djevice, smiluj nam se!
Mano sakrivena, smiluj nam se!
Duhovna slasti, smiluj nam se!
Stole prečisti, smiluj nam se!
Hrano i goste, smiluj nam se!
Nebeska zaštito proti grijehu, smiluj nam se!
Liječe besmrtnosti, smiluj nam se!
Spomene čudesa Božjih, smiluj nam se!
Divno čudo nad sva čudesa, smiluj nam se!
Hostijo sveta, smiluj nam se!
Kaležu blagoslova, smiluj nam se!
Prinose čisti, smiluj nam se!
Neprestana žrtvo, smiluj nam se!
Preslatka gozbo, smiluj nam se!
Otajstvo vjere, smiluj nam se!
Svezo ljubavi, smiluj nam se!
Okrijepo svetim dušama, smiluj nam se!
Popudbino onima koji umiru u Gospodinu, smiluj nam se!
Založe buduće slave, smiluj nam se!
Sakramente pobožnosti, smiluj nam se!
Životvorni sakramente, smiluj nam se!
Časni sakramente, smiluj nam se!
Presveti sakramente, smiluj nam se!
Bože sakriveni, smiluj nam se!
Riječi Tijelom postala, smiluj nam se!
Milostiv budi, oprosti nam Gospodine,
Milostiv budi, usliši nas Gospodine,
Od nedostojnog primanja Tijela i Krvi Tvoje, oslobodi nas Gospodine!
Od požude tijela, oslobodi nas Gospodine!
Od požude očiju, oslobodi nas Gospodine!
Od oholosti života, oslobodi nas Gospodine!
Od svakoga grijeha, oslobodi nas Gospodine!
Za želju kojom si ovu Pashu s učenicima želio, usliši nas Gospodine!
Za preveliku poniznost kojom si učenicima noge prao, usliši nas Gospodine!
Za goruću ljubav kojom si ovaj božanstveni Sakrament naredio, usliši nas Gospodine!
Za svoju dragocjenu Krv koju si za nas na križu prolio, usliši nas Gospodine!
Za sveti Tvoj prinos koji si na oltaru ostavio, usliši nas Gospodine!
Mi grešnici, Tebe molimo usliši nas!
Da se dostojiš našu vjeru i štovanje ovoga divnog Sakramenta umnožiti i uzdržati, Tebe molimo usliši nas!
Da se dostojiš goruću želju za primanjem ovoga Kruha nebeskoga u nama probuditi, Tebe molimo usliši nas!
Da se dostojiš nas za dostojno i često uživanje presvete Pričesti spremne učiniti, Tebe molimo usliši nas!
Da se dostojiš udijeliti nam dragocjene plodove ovoga životvornog Sakramenta, Tebe molimo usliši nas!
Da se dostojiš pobuđivati nas na pohod i klanjanje Presvetom Sakramentu, Tebe molimo usliši nas!
Da se dostojiš ovim kruhom nebeskim u našem smrtnom času nas okrijepiti i zaštiti, Tebe molimo usliši nas!
Sine Božji, molimo Te, usliši nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
1 x Oče naš...
Kruh s neba dao si njima,
Koji svaku slast u sebi ima.
Pomolimo se: Bože koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nama, molimo, tako častiti otajstva Tijela i Krvi Tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja Tvojega! Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!
Zdravo, predobrostivi Isuse, Sine Božji i Marije Djevice, Bože i Spasitelju ovdje sakriveni, presveto i preslavno Otajstvo, čudo nad svim čudesima, Tebe hvalimo, Tebe slavimo, Tebe blagoslivljamo; a jer je hvala i slava naša slaba, zato s Anđelima i Arkanđelima i sa svim dvorom nebeskim pjevam slavi Tvojoj pjesmu bez svršetka govoreći: «Neka bude hvaljen Presveti sakrament od svih naroda i koljena, puka i jezika! Amen!
ZDRAVO TIJELO
Zdravo Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, Svetim Duhom upućeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, od Djevice porođeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, u jaslice položeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, velegorko izmučeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, za nas na križ pribijeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, mrtvo u grob sahranjeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, treći danak uskrsnulo.
Zdravo Tijelo Isusovo, po svem svijetu proslavljeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, na nebesa uzneseno.
Zdravo Tijelo Isusovo, desna Ocu posađeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, nam za hranu svima dano.
Zdrav' od meda slađi kruše, kim se hrane vjerne duše.
Zdravo Trojstvo u jedinstvu, zdrav' Isuse u božanstvu.
Tebi hvala, tebi dika, tebi slava prevelika.
O Isuse, budi hvaljen po sve vijeke vjeka. Amen.
Categories:
Devetnica za Tijelovo
