KNJIGA PETA - 11. ispitivanje
Prvo pitanje. Opet se pokazao redovnik kao gore na svojoj prečki i reče: „O, suče, pitam te, ti si Bog i čovjek; zašto svoje božanstvo nisi učinio vidljivim kao svoje čovještvo? Onda bi svi bili vjerovali u tebe.“
Drugo pitanje: „Zašto nisi dao da se sve tvoje riječi čuju u jednom trenutku? Onda ne bi bilo nužno propovijedati iznova i iznova.“
Treće pitanje: „Zašto dalje nisi sva svoja djela učinio u jednom satu?“
Četvrto pitanje: „Zašto je tvoje tijelo raslo postupno u vremenu, a ne u jednom trenutku?“
Peto pitanje: „Zašto se na kraju kod približavanja smrti nisi pokazao u moći svojeg božanstva? Ili zašto nisi dao da se tvoja jakost vidi na neprijatelju kad si rekao: 'Dovršeno je.'?“
Odgovor na prvo pitanje. Sudac odgovori: „O, prijatelju, odgovaram tebi i ne tebi. Tebi odgovaram da bi drugima bila poznata zloba tvojih misli; no ne odgovaram tebi jer se ovo ne pokazuje na korist tebi, već pobožnima i za oprez sadašnjim i budućim živućim ljudima jer ti ne razmišljaš o tome da promijeniš svoju tvrdoglavost i zato od svoje smrti nećeš biti predan u moj život jer si u svojem životu mrzio istinski život. No drugi će, kad čuju tvoj život i smrt, prijeći preko i doletjeti u moj život jer kao što je pisano: svetima sve služi za najbolje i Bog ništa ne dopušta bez razloga. Ja ti dakle ne odgovaram kao ljudi koji govore ljudskim ustima budući da raspravljamo o duhovnim stvarima, već zato da bi ono što misliš i želiš drugima bilo izraženo kroz usporedbe. Pitaš dakle zašto svoje božanstvo nisam javno dao vidjeti isto kao i svoje čovještvo? Razlog je što je božanstvo duhovno, a čovještvo tjelesno; božanstvo i čovještvo su isto tako i bili su od početka njihova spajanja nerazdvojni i božanstvo je nestvoreno. I sve što jest u njemu je i u njemu je sve savršenstvo i ljepota. Kad bi se dakle takva ljepota i savršenstvo vidljivo dali vidjeti, tko bi trebao izdržati gledati ih očima od gline? Ili tko može samo i materijalno sunce gledati u njegovoj jasnoći? Ili koga nije zapanjio pogled munje ili prasak groma? Koliko tek onda više kad bi se gospodar munja i stvoritelj svih stvari dao vidjeti u svojoj jasnoći? Zato se moje božanstvo iz dvostrukog razloga nije javno pokazalo.
Prvo, zbog ljudske slabosti tijela čiji je sastojak zemlja; jer kad bi tijelo bilo kojeg čovjeka vidjelo božanstvo, rastalilo bi se kao vosak pred vatrom i njegova bi duša klicala u takvoj radosti da bi se tijelo raspalo kao pepeo.
Drugo, zbog božanske dobrote i njezine nepromjenjive postojanosti; jer kad bih tjelesnim očima htio pokazati svoje božanstvo koje sjaji neusporedivo svjetlije od vatre i sunca, postupao bih protiv samog sebe koji sam rekao: 'Nijedan me čovjek ne vidi i živi.' Ni sami proroci me nisu gledali kakav sam u biću svoga božanstva jer i oni koji su samo čuli glas moga božanstva i vidjeli dimeće brdo, zaprepastili su se i rekli: 'Neka Mojsije razgovara s nama i slušat ćemo ga.' Zato sam ja, milosrdni Bog, da bi me čovjek mogao bolje upoznati, pokazao u obliku sličnom njemu koji se mogao vidjeti i osjetiti, naime u čovještvu u kojem je i božanstvo, ali kao prekriveno, da se čovjek ne bi prestrašio oblika koji mu nije sličan; budući da onako kako sam Bog nisam tjelesan niti imam tjelesni oblik, u svojem sam čovještvu mogao biti čut i viđen na lakše podnošljiv način.“
Odgovor na drugo pitanje: „Zašto dalje sve svoje riječi nisam rekao u jednom satu? Odgovaram: kao što je materijalnom sastavu tijela protivno da u jednom satu uzme toliko hrane kao što bi bilo dovoljno za sićenje četiri godine, tako je bilo i protiv božanskog reda da moje riječi, hrana duše, budu izrečene u jednom satu i kao što se tjelesna hrana postupno uživa da bi se prožvakala i dovela želucu, tako i moje riječi nisu trebale biti rečene u jednom satu, već u vremenskim razmacima prema razumima onih koji su trebali učiti da bi gladujući imali od čega se nasititi, a nasićeni težili višemu.“
Odgovor na treće pitanje: „Zašto dalje sva svoja djela nisam učinio u jednom trenutku? Odgovaram: među onima koji su me gledali u tijelu bili su neki koji su mi vjerovali, no drugi nisu vjerovali, zato je onima koji su vjerovali bilo potrebno postupno podučavanje u riječima, ponekad bodrenje primjerima i jačanje djelima; oni pak koji nisu vjerovali trebali su moći pokazati svoju nasilnu zlonamjeru i biti podnošeni u mjeri kako je dopuštala moja božanska pravednost. Da sam sva svoja djela učinio u jednom trenutku, svi bi me bili slijedili više iz straha nego iz ljubavi; kako bi onda mogla biti dovršena tajna ljudskog otkupljenja? Kao što je zato u početku stvaranja svijeta sve učinjeno u određeno vrijeme i način, iako je sve što je trebalo biti stvoreno u predviđanju mojeg božanstva onda istodobno postajalo bez promjene, tako je i u mojem čovještvu sve moralo biti učinjeno na razuman i različit način za spas i podučavanje svih.“
Odgovor na četvrto pitanje: „Zašto je moje tijelo raslo u jednom broju godina, a ne u jednom trenutku? Na to odgovaram: Duh Sveti, koji je vječno u Ocu i meni, Sinu, pokazao je prorocima što ću ja nakon što dođem u tijelo činiti i trpjeti. Zato se svidjelo božanstvu da primim takvo tijelo u kojem ću od jutra do večeri i iz godine u godinu moći raditi sve do cilja smrti. Da sad riječi proroka ne bi morale izgledati uzaludno, ja, Sin Božji, primio sam tijelo slično Adamovu sve do grijeha da bih u njemu bio sličan onima koje sam htio otkupiti, da bi po mojoj ljubavi zalutali čovjek bio doveden natrag, umrli mogao biti uskrišen, a prodani opet otkupljeni.“
Odgovor na peto pitanje: „Zašto dalje svima nisam pokazao moć svoga božanstva i da sam pravi Bog kad sam na križu rekao: 'Dovršeno je.'? Odgovaram: sve što je o meni napisano, moralo se ispuniti i zato sam sve to ispunio do zadnje točke. No budući da je mnogo toga objavljeno i o mojem uskrsnuću i uzašašću na nebo, bilo je nužno da to stigne u stvarnost. Da se tad kod moje smrti dala vidjeti moć moga božanstva, tko bi se usudio skinuti me s križa i pokopati? Za mene bi konačno bilo nešto sasvim neznatno sići s križa i oboriti razapinjatelje; no kako bi se onda ispunilo proročanstvo ili gdje bi ostala vrlina moje strpljivosti? Da sam ipak i sišao s križa, bi li onda svi i vjerovali? Ne bi li rekli da sam to učinio čarobnjaštvom? Ako su već bili nevoljni što sam što sam budio mrtve, liječio bolesne, govorili bi još gore da sam sišao s križa. Da bi zarobljeni postao slobodan, ja, slobodan, postao sam zarobljen; i da bi krivi bili otkupljeni, ja, nevin, postojano sam ostao na križu i svojom postojanošću učvrstio sve nepostojano i ojačao sve slabo.“
Categories:
Nebeske objave
