KNJIGA PETA - 12. ispitivanje
Prvo pitanje. Opet se pojavio redovnik kao gore stojeći na svojoj stepenici i govoreći: „O, suče, pitam te zašto si radije htio biti rođen od djevice nego od žene koja nije djevica?“
Drugo pitanje: „Zašto nisi predočio vidljivi znak da je ona, iako majka, bila čista djevica?“
Treće pitanje: „Zašto si tako jako sakrio svoje rođenje da je bilo poznato vrlo malobrojnima?“
Četvrto pitanje: „Zašto si nakon toga pred Herodom pobjegao u Egipat i zašto si dopustio da nevina dječica budu ubijena?“
Peto pitanje: „Zašto si se dalje dao da te kleveću i da istina bude nadvladana od laži?“
Odgovor na prvo pitanje. Sudac odgovori: „O, prijatelju, radije sam htio biti rođen od djevice nego od žene koja nije djevica zato jer meni, najčišćem Bogu, priliči sve najčišće. Jer sve dok je priroda ljudi stajala u redu njihova stvaranja, nije imala izopačenje; no nakon što je povrijeđena zapovijed, pojavio se sram kao što se ljudima događa koji se, ako griješe protiv svojih vremenitih gospodara, srame udova kojima su griješili. Kad je zato sram došao do prekoračenja, odmah se umnožio neuredni nagon i uglavnom na udu koji je bio određen za stvaranje više ploda; ovaj je nagon, da ne bi ostalo prazan u plodu, Božjom dobrotom pretvoren u dobro i postavljanjem Božje zapovijedi je dopušteno djelo tjelesnog miješanja da bi priroda mogla donijeti plod. No budući da je slavnije dići se iznad zapovijedi i iz ljubavi činiti neko dobro koje netko može, svidjelo se Bogu u svojem djelu dati prednost onome što teži prema većoj čistoći i ljubavi, a to je djevičanstvo jer kreposnije i istaknutije je biti u vatri nevolje i ne gorjeti nego biti bez vatre, a ipak htjeti biti okrunjen. No budući da je djevičanstvo vrlo lijepa staza u nebo, a brak kao zemljana cesta, priličilo je meni, najčišćem Bogu, mirovati u najčišćoj djevici; jer kao što je prvi čovjek načinjen od zemlje koja kao da je, dok još nije bila zamrljana krvlju, bila djevica, tako sam i ja, Bog, htio biti primljen u djevičansku posudu i budući da su Adam i Eva sagriješili u zdravlju prirode, tako je po mojoj dobroti sve trebalo biti obnovljeno.“
Odgovor na drugo pitanje: „Zašto vidljivim znakom nisam predočio da je moja majka bila djevica i majka? Odgovaram: sve tajne svoga utjelovljenja dao sam prorocima da bi im se moglo vjerovati to čvršće što dulje su prorekli. No da je moja majka prije i nakon mog rođenja bila djevica, za to je bilo dovoljno Josipovo svjedočenje koji je bio čuvar i svjedok njezina djevičanstva. No da je njezina krepost bila vidljivo predočena, zloba nevjernika ipak ne bi nikako prestala s klevetanjem Boga budući da čak ne vjeruju da je jedna djevica začela po moći božanstva tako što se ne obaziru da je meni, Bogu, to lakše nego suncu prodrijeti kroz staklo. I pravednost moga božanstva je zahtijevala da tajna božanskog utjelovljenja, koja je trebala biti otkrivena u vrijeme milosti, ostane skrivena đavlu i ljudima. No sad kažem da je moja majka istinski majka i djevica tako da, kao što je kod stvaranja Adama i Eve čudesna bila moć božanstva i s njihovim je zajedničkim životom bilo povezano časno radovanje, ulazak mojeg božanstva u djevičinu utrobu otkrio je čudesnu dobrotu jer je moje neobuhvatljivo božanstvo sišlo u zatvorenu posudu bez da ju je ozlijedilo. Bilo mi je prijatno stanovati unutra kad sam ja, Bog, posvuda prisutan sa svojim božanstvom, svojim čovještvom tamo bio zatvoren; onda se otkrila i moja izvrsna moć kad sam ja, bestjelesni Bog, izašao iz maternice djevice koja je ostala netaknuta. No budući da čovjek teško vjeruje i da je moja majka prijateljica sve poniznosti, svidjelo mi se na neko vrijeme sakriti njezinu ljepotu i savršenstvo da bi majka imala vlastitu zaslugu i bila to savršenije okrunjena i da bi ja, Bog, mogao biti više čašćen u vremenu u kojem sam htio dovršiti obećanje dobrima na zaslugu, zlima na vraćanje.“
Odgovor na treće pitanje: „Zašto ljudima nisam htio pokazati svoje rođenje? Odgovaram: iako je đavao izgubio uzdignuće svojeg prvobitnog dostojanstva, ipak nije izgubio znanje koje ima za kušanje pobožnih i vlastitu sramotu. Da bi moje čovještvo moglo izrasti i doći do određene starosti, morao sam tajnu svoga milosrđa đavlu ostaviti skrivenu; jer htio sam doći u skrivenosti da bih nadvladao đavla i odlučio sam biti prezren da bih slomio uobraženost ljudi. Učitelji zakona su sami prezirali onoga o kojem su čitali u knjigama jer je došao ponizan. Budući da su bili oholi, nisu htjeli čuti istinsku pravednost koja proizlazi iz mojeg otkupljenja zbog čega će biti na sramotu kad sin propasti dođe u svojoj oholosti. No da sam bio došao u punoj moći i časti, kako bi onda oholi bio ponižen? Ili treba li oholi sad doći u nebo? Nikako. Došao sam u poniznosti da bi čovjek mogao naučiti poniznost i sakrio sam se od oholih jer nisu htjeli razumjeti niti moju božansku pravednost, niti same sebe.“
Odgovor na četvrto pitanje: „Zašto sam dalje pobjegao u Egipat? Odgovaram: prije prekoračenja zapovijedi prema nebu je bio samo jedan jedini široki i jedan u božanskoj mudrosti i poslušnosti dobre volje jasan put. Ali nakon što se volja izokrenula, započela su dva puta, jedan je vodio prema nebu, drugi je vodio od neba; nebu poslušnost, neposluh od njega. Budući da je sad u čovjekovoj slobodnoj volji ležao izbor dobra i zla, pokoravati se i ne se pokoravati, griješio je jer je njegova volja bila drukčija nego što je trebala biti prema Božjoj volji. Da bi čovjek bio spašen, bilo je dostojno i pravo da dođe netko koji bi ga otkupio, koji je također imao savršenu poslušnost i nevinost i na kojem su jedni, kako su htjeli, mogli pokazati svoju ljubav, drugi svoju zlobu. No nije smio biti poslan anđeo da spasi ljude jer ja, Bog, nikome ne prepuštam svoju slavu, a također nije nađen nijedan čovjek koji bi me mogao ublažiti za sebe, a još manje za druge. Zato sam ja, Bog, sam pravedan došao da bih sve opravdao. To što sam pobjegao u Egipat, u tome se iskazala slabost moga čovještva i ispunilo se proročanstvo. Time sam također dao primjer svojim budućim prijateljima; jer ponekad se radi veće Božje slave progonu mora ići s puta. To što me moji progonitelji nisu našli, u tome je odluka mojeg božanstva bila jača od ljudske jer nije se lako boriti protiv Boga; ubojstvo dječice pak je bilo predznak moje buduće patnje i značajna tajna onih koji su trebali biti pozvani kao i božanske ljubavi; jer iako mi dječica ustima nisu dala svjedočanstvo, ipak su ga položila svojom smrću kao što je to odgovaralo mojem vlastitom djetinjstvu. Također je bilo predviđeno da po nevinoj krvi bude dovršena Božja hvala; jer iako ih je zloba nepravednih nepravedno ubila, moje uvijek pravedno i dobro božansko dopuštenje ih je na pravedan način predalo da bi otkrilo zlobu ljudi i objavilo nedokučivu odluku mojeg božanstva i moju ljubav. Budući da je zato na djeci bjesnila nepravda, s pravom je u njihovo obilje stupila zasluga i milost. I gdje je nedostajalo ispovijesti jezika i starosti, tu je prolivena krv bogato učinila punim najsavršenije dobro.“
Odgovor na peto pitanje: „Zašto dalje dajem da me kleveću? Odgovaram: pisano je da kad je kralj David bježao od progona svoga sina, jedan ga je proklinjao. Kad su ga njegovi sluge htjeli ubiti, David im je zabranio iz dvostrukog razloga. Prvo, jer je imao nadu u povratak, drugo, zato što je u razmatranje uzeto svoje vlastite slabosti i grijehe kao i budalaštvo proklinjatelja i Božju strpljivost prema njemu. U Davidu imam primjer; jer čovjek me progoni, kao onaj sluga svog gospodara, svojim zlim djelima i izbacuje me iz mojeg kraljevstva, to jest iz duše koju sam stvorio i koja je moje kraljevstvo. Na kraju me grdi kao nepravednog suca i kleveće me jer sam strpljiv. Samo zato što sam blag, podnosim njegovo budalaštvo i budući da sam sudac, čekam na njegovo obraćenje sve do zadnjeg trenutka i budući da čovjek više vjeruje laži nego istini i više voli svijet nego mene, svoga Boga, nije se za čuditi ako se zloga podnosi u njegovoj zlobi budući da ne niti ne traži istinu ili doći k prisebnosti od svojeg zla.“
Categories:
Nebeske objave
