KNJIGA ČETVRTA - 134. poglavlje
Krist kaže kako je svećenike poštovao ispred svih ljudi i anđela, a oni ga srde prije ostalih; njihovo prokletstvo je otkriveno na vječno prokletoj duši jednog svećenika.
Marija govori: „Sjeti se muke moga Sina; on upravo dolazi ovamo.“
I gledaj, pojavio se sveti Ivan Krstitelj i reče blaženoj Djevici Mariji: „U tisuću godina Božji gnjev nad svijetom nije bio tako velik.“
I dok je Sin bio došao, reče zaručnici: „Kod mene je jedan sad od početka i koliko god vremena bilo kod vas, ona su meni samo kao jedan sat. Prije sam ti govorio o svećenicima kako sam ih odabrao između svih anđela i ljudi; ali sad su mi prije drugih prvenstveno nepodnošljivi.“
I gledaj, pojavili su se đavoli; imao su dušu u rukama i međusobno su govorili: „Gledajte, tamo je borac!“
Sudac odgovori: „Iako oni koji su tjelesni ne čuju ono što je duhovno i tjelesne oči ne mogu vidjeti ono što duhovno, ipak radi ove koja je ovdje prisutna i kojoj otvaram oči razuma trebate reći s kojim pravom imate ovu dušu.“
Oni odgovore: „Naše pravo i njezin prekršaj su deveterostruki. Trostruko je bila pod nama, trostruko jednaka nama i trostruko iznad nas. Prvo pravo je što je izvana bila dobra, a iznutra zla, drugo što je ponekad bila napunjena pohlepom i proždrljivošću, ali se ponekad suzdržavala radi koristi tijela ili njegove slabosti i treće što je ponekad bila stroga u riječima i djelima dok je njezina zloba u toj strogoći gledala samo svoj dobitak. Mi to ipak nemamo jer smo izvana isto kao i iznutra, uvijek strogi u zlobi, uvijek željni zla. Trostruko je bila jednaka nama koji smo trostruko pali: ohološću, pohlepom i zavisti; to troje je i ona imala. Trostruko je bila iznad nas i veća u zlobi nego mi, ona koja je bila svećenik i koja je ophodila Tvojim tijelom. Prvo jer nije čuvala svoja usta kojima je trebala govoriti Tvoje riječi, već je Tvoje riječi iznosila kao da pas laje. I kad je govorila Tvoje riječi, bojali smo se kao onaj koji čuje neki strašni zvuk; odjednom uplašeni, povukli smo se od nje. Ali ona je ostala stajati bez straha i srama. Drugo, nije čuvala svoje ruke kojima je doticala Tvoje najčišće tijelo, već ih je prljala svakim uživanjem. I kad je svojim rukama doticala Tvoje tijelo koje je nakon izgovaranja riječi bilo isto ono koje se nalazilo u Djevičinu tijelu i koje je razapeto, bojali smo se kao čovjek koji se od straha trese po cijelom tijelu, ali ne iz unutarnje ljubavi, već iz straha od Tvoje moći i veličine Tvoje snage. Ona pak je stajala nepreplašena i nije se brinula ni zbog čega. I kad Te prinijela na svoja usta koja su bila kao posuda uprljana svakom prljavštinom, bili smo kao ljudi čije snage su se izgubile i kao onaj kojem nedostaje svaka snaga i kao mrtvi od straha, iako smo besmrtni; no ona se nije bojala i nije se zaprepastila od doticanja Tebe. Budući da gospodaru slave ipak ne priliči ući u tako sramotnu posudu, Ti si odstupio svojim božanstvom i čovještvom i dok je ostala sama, mi koji smo dugo vremena bili otišli smo se vratili. U svemu tome nas nadilazi u zlobi i zato je posjedujemo s pravom. Budući da si Ti pravedan sudac, izraci nam osudu nad njom.“
Sudac odgovori: „Čujem što tražite; ti pak, bijedna dušo, govori tako da ova čuje kakvu si volju imala pri svojem kraju dok si još bila u užitku svojeg razuma i snage svoga tijela?“
Ona odgovori: „Moja je volja bila neprestano griješiti i nikad od toga ne odustati; no budući da sam znala da neću stalno živjeti, namjeravala sam griješiti sve do zadnjeg časa i u takvoj namjeri se dogodilo moje odvajanje od tijela.“
Na to sudac reče: „Tvoja savjest je tvoj sudac. Zato u svojoj savjesti reci kakvu osudu zaslužuješ?“
Duša odgovori: „Moja osuda je najgorkija i najgora muka koja će trajati bez kraja i bez sveg milosrđa.“ Potom su đavoli nakon što su čuli njezinu presudu pošli s njom.
Na to Gospodin reče: „Gledaj, zaručnice, što moji svećenici rade; izabrao sam ih ispred svih anđela i ljudi i poštovao iznad svih; ali oni me srde ispred svih Židova i pogana i ispred svih đavola najviše.“
Categories:
Nebeske objave
