Priluka


KNJIGA ČETVRTA - 124. poglavlje

Kako blažena Agneza Kristovoj zaručnici stavlja krunu sa sedam dragulja, naime strpljivost u muci i tako dalje.

 
Agneza je razgovarala s zaručnicom i reče: „Dođi ovamo, kćeri moja i stavi si krunu koja je izrađena od sedam dragocjenih kamena. Što je drugo ta kruna doli dokaz strpljivosti koja je taljena u muci i koju je Bog ukrasio?

Prvi kamen te krune je jaspis; njega ti je stavio onaj koji ti je podrugljivo govorio i rekao da ne zna po kojem duhu govoriš i da bi ti bolje koristilo da predeš kao i ostale žene umjesto da raspravljaš o pismima. Kao što jaspis oštri lice i zapaljuje radost srca, tako i Bog iz muke zapaljuje radost u srcu, rasvjetljuje razum za duhovno i ubija u duši neuredne pokrete.

Drugi kamen je safir. Njega ti je stavio onaj koji ti je u lice govorio prijateljski, a iza leđa ti je sjekao čast. Kao što je safir nebeske boje i udove drži u zdravlju, tako zloba ljudi kuša pravednika tako da postaje nebeski i čuva udove duše da se ne bi uzdigla u oholosti.

Treći kamen je smaragd. Toga ti je unio onaj koji je rekao: 'Pričala si stvari koje nisi niti mislila, niti zaista rekla.' Kao što je smaragd po sebi slomljiv, ali ipak lijep i po boji zelen, tako će i laž ubrzo postati ništavnom, ali čini dušu pomoću nagrade lijepom.

Četvrti kamen je biser. Njega ti je stavio onaj koji je u tvojoj prisutnosti ogovarao Božjeg prijatelja ogovaranjem zbog kojeg ti je bilo više žao nego da je bilo o tebi. Kao što je biser bijel i lijep i blaži patnje srca, tako bol ljubavi uvodi Boga u srce i smiruje strasti gnjeva i nestrpljivosti.

Peti kamen je topaz. Njega je unio onaj koji ti je rekao gorke stvari zbog čega si ga blagoslovila. Kao što je topaz žute boje i čuva čistoću i ljepotu, tako Bogu ništa nije ljepše i prijatnije kad ljubimo onoga koji nas je ozlijedio i kad molimo za svoje progonitelje.

Šesti kamen je dijamant. Njega ti je unio onaj koji te tjelesno oštetio što si strpljivo podnijela i zbog čega ga nisi htjela obeščastiti. Kao što se dijamant ne da slomiti udarcima, već samo jarčevom krvi, tako se Bogu sviđa kad čovjek zaboravi tjelesnu štetu i radi Boga uvijek razmišlja o tome što je Bog učinio za čovjeka.

Sedmi kamen je prozirac (krizolit? carbuncle). Njega ti je unio onaj koji ti je donio lažne vijesti da ti je sin Karlo umro što si strpljivo prihvatila tako što si svoju volju povjerila Bogu. Kao što prozirac svijetli u kući i vrlo je lijep na prstenu, tako i čovjek koji pri gubitku vrlo dragocjene stvari ostane strpljiv privlači Boga da ga voli; svijetli pred licem svetih i lijep je kao vrlo dragocjen kamen.

Zato ostani postojana, kćeri moja, jer su za proširenje tvoje krune potrebni još poneki kameni. I Abraham i Job su postali bolje i više poznati ili slavniji po kušnjama, a Ivan svetiji po svjedočenju istine.“

Categories: