Priluka



ČETVRTI DAN



1. Promotrimo četvrtu žalosnu posljedicu istočnoga grijeha u čovjeku: neobuzdanost srdžbe. Čovjek je po naravi sklon srdžbi, no ta se strast treba pokoravati razumu. Na žalost, poslije istočnoga grijeha često se događa da strast preduhitri razum i da ga prevlada, čak toliko da čovjek pun neobuzdane srdžbe postaje sličan nerazumnoj životinji. Utecimo se preblagoj Djevici i molimo je da nam pomogne da nadvladamo svaku srdžbu i da nas u svemu vodi kršćanska strpljivost i blagost.

3 Zdravomarije


2. Gledajmo Mariju s kolikom strpljivošću i blagošću prisustvuje muci i smrti svoga jedinorođenoga Sina. Koja majka ne bi svisnula od boli gledajući svoga jedinca kako ga zlotvori muče i kako ga na križ pribijaju? Ipak, Marija ne samo da se nije rasrdila na Isusove krvnike, nego im je opraštala i molila za njih. Dok se sva priroda bunila, ona ostaje mirna i jaka s tolikim bolima u sebi, s mačem boli u duši. Zaista, s pravom je nazvana Kraljicom mučenika.

3 Zdravomarije


3. Promotrimo kakvo je naše ponašanje u teškoćama i bolima. Gledajući Mariju i sebe, moramo pocrvenjeti od stida. Dok je ona sam blagost, mir i strpljivost, mi bjesnimo na svaku sitnicu koja nam nije po volji. Istina, to je zasluga njezina bezgrješnog začeća, no Bog daje i nama milost da svladamo neobuzdanost srdžbe. Ponizimo se pred Gospodinom i molimo ga da nam, ako smo potišteni i prezreni, udjeli milost strpljivosti i mira.

3 Zdravomarije


Molitva: Predobrostivi Isuse, evo stojimo do tvojih nogu, ponizni i postiđeni. Svjesni svojih grijeha, ipak smo puni samih sebe, ne trpimo ni najmanje uvredljive riječi. Zbog junačke strpljivosti tvoje i naše Majke udjeli nam živu i čvrstu spoznaju samih sebe i milost da mirno primamo svaku uvrjedu, te da zavrijedimo zvati se tvojom djecom sada i u vječnosti. Amen.