Priluka

KNJIGA ČETVRTA - 118. poglavlje

Krist razgovara sa zaručnicom i govori da Otac k sebi vuče one i usavršava njihovu dobru volju na dobro kod kojih vidi da zlu volju radosno i sa željom da se poprave pretvaraju u dobru.

Sin reče: „Tko mi se želi pridružiti, mora svoju volju okrenuti prema meni i pokajati se za ono što je počinio. Onda će ga moj Otac povući k savršenstvu. Jer Otac vuče onoga koji svoju zlu volju pretvara u dobru i želi popraviti ono što je počinio. Ali kako Otac vuče? Sigurno tako što dobru volju usavršava u dobro. Jer kad sklonost ne bi bila dobra, Otac ne bi imao ništa za vući. No za neke sam tako hladan da im se moj put nikako ne bi svidio. Za druge pak sam tako vruć da kad moraju učiniti nešto dobro, izgledaju kao da su u vatri. Drugima sam tako sladak da ne žele ništa osim mene. Njima ću dati radost koja nikad neće prestati.“

Categories: