Priluka



KNJIGA ČETVRTA - 116. poglavlje

Krist se žali zaručnici na pogane i Židove, ali posebice na zle kršćane zato jer svete sakramente ne primaju pobožno i čisto kako priliči i jer zanemaruju stvaranje, otkupljenje i božansku utjehu.

Sin reče: „Razgovaram s tobom kroz usporedbu o tri čovjeka.
Prvi govori: 'Ne vjerujem niti da si čovjek, niti da si Bog.' Jedan takav je poganin.
Drugi, to jest Židov, vjeruje da sam Bog, ali ne da sam čovjek.
Treći, naime kršćanin, vjeruje da sam čovjek i Bog, ali ne vjeruje mojim riječima.

No ja sam onaj o kojem se čuo Očev glas: 'Ovo je Sin moj ljubljeni i tako dalje.' Zato se žalim od strane svojeg božanstva da što me ljudi ne žele slušati. Ja sam povikao i rekao: 'Ja sam početak, vjerujete li u mene, imat ćete život vječni.' Ali prezreli su riječi. Vidjeli su moć moga božanstva kad sam probudio mrtve i mnogo drugog, no ipak nisu na to pazili. Žalim se i od strane svojeg čovještva jer se nitko ne brine za ono što sam odredio u svetoj Crkvi. U Crkvi sam naime postavio sedam posuda po kojima se svi trebaju očistiti. Odredio sam krštenje za čišćenje istočnog grijeha, potvrdu na znak božanske pomirbe, sveto ulje za jačanje protiv smrti, pokoru za oproštenje svih grijeha, svete riječi da bi njima posvetili i uspostavili sakramenti, svećeništvo za štovanje, spoznaju i sjećanje na božansku ljubav, brak za sjedinjenje srdaca. Njih se treba primati s poniznošću, zaštititi čistoćom i dijeliti bez pohlepe. Ali sad ih se prima s ohološću, čuva ih se u nečistim posudama i dijeli s pohlepom. Žalim se i na to da ako me čovjek nakon što sam se radi spasa ljudi rodio i umro ne voli zato što sam ga stvorio, barem ne voli zbog toga što sam ga otkupio. No sad me ljudi odbacuju iz svojeg srca kao gubavca i gnušaju me se kao nečisti dronjak. Žalim se i od strane svojeg božanstva što ljudi odbacuju utjehu tog božanstva i ne obaziru se na njegovu ljubav.“

Categories: