Priluka


KNJIGA ČETVRTA - 97. poglavlje


Krist razgovara sa zaručnicom o određenom prelatu i poručuje mu da ako po oholosti, po požudi i po svjetovnom zapletima izgubi toplinu pobožnosti i svetog razmatranja, ali se pred Bogom i bližnjim savršeno ponizi, opet će primiti božansku toplinu i božansko svijetlo tako da osjeti božansku slatkoću.

Sin je po zaručnici razgovarao s određenim prelatom i reče mu: „Ti si sličan mlinskom kolu koje je nepokretno; dok čvrsto stoji i ne miče se, zrna u mlinu se ne mrve. Kolo predstavlja tvoju volju koja treba biti pokretna, ali ne prema tvojim željama i zahtjevima, već prema mojim; također se potpuno trebaš prepustiti u moje ruke. No ovo kolo je previše prema mojoj volji jer voda zemaljskog razmišljanja previše obuzima. Razmatranje mojih djela i mojih patnji je kao mrtvo u tvojem srcu, zato ti duševna hrana ne prija i nije po tvojem ukusu.

Zato silom otvori začepljeni vodotok da bi voda otjecala i njezinim otjecanjem kolo došlo u pokret i zrna se lako mrvila. Prepreka koja zaustavlja vodu je oholost srca i ambicija čime se milost Duha Svetoga začepljuje i sve dobro čime duša treba donijeti plod se sprječava. Dohvati zato istinsku poniznost u svojem srcu; jer s njome će se slatkoća moga Duha uliti u tvoju dušu, a zemaljsko razmišljanje će isteći. Po njoj će se i tvoja volja pokrenuti i biti savršena prema mojoj volji. I onda ćeš početi svoja djela odvajati kao zrnje i smatrati moja za velika.

Istinska poniznost je ne brinuti se za naklonost ljudi i njihove prigovore, doputovati na moj put koji je zaboravljen i zanemaren, ne tražiti izobilje i ravnati se prema jednostavnome. Voliš li taj put, onda ti je duhovno ukusno, onda će moje patnje i put mojih sveti postati sladak tvojem srcu. Onda ćeš spoznati koliko si dužnik duša koje si preuzeo upravljati. Budući da si se popeo na visinu kola dvjema nogama, to jest moći i čašću, tako je iz moći došla pohlepa, a iz časti oholost. Zato se spusti, ponizi se u srcu i moli ponizne da mole za tebe. Jer poslat ću ti svoju pravednost kao vrlo divlju rijeku i zahtijevati od tebe zadnji novčić, naime: račun o tvojoj sklonosti, o tvojim mislima, o tvojim govorima i djelima kao i dušama koje sam povjerio tvojoj brizi i koje sam sam otkupio svojoj krvlju.“

Categories: