KNJIGA ČETVRTA - 95. poglavlje
Krist razgovara sa zaručnicom i objašnjava joj kako nepravedni vode svoje oružje i od čega se sastoji; kad se hvale grijehom s voljom da ustraju u njemu, bit će uklonjeni mačem strogoće božanske pravednosti.
Sin Božji reče: „Ja sam kao kralj koji je izazvan na borbu. Đavao sa svojom vojskom stoji protiv mene. No ja sam u svojim namjerama i nakanama tako nepromjenjiv da bi se nebo i zemlja zajedno sa svim što je na njima i ispod njih srušili prije nego bih obrisao samo jednu točku pravednosti, dok je đavao tako jako obuzet ponosom da bi više volio da postoji toliko paklova kao i sunčevih zrnaca nego se poniziti. Neki od neprijatelja se već približavaju sudu i među nama udaljenost nije veća od dvije stope. Njihova zastava je podignuta, štit već na ruci, ruka za mačem iako još nije povučen. Ali moja strpljivost je tako velika da ne udaram ukoliko oni ne udare prvi. Na njihovoj zastavi piše: proždrljivost, pohlepa i požuda. Njihova kaciga je tvrdoća njihova srca jer se ne obaziru na kaznu pakla i ne promišljaju kako mi je grijeh odvratan. Otvori kacige su požuda tijela i volja da se svide svijetu; tako trče uokolo i vide što se ne smije vidjeti. Njihov štit je lažna vjera kojoj opravdavaju grijehe koje pripisuju slabosti tijela; zato preziru zbog grijeha moliti za oproštenje. Njihov mač je volja da ustraju u grijehu; još nije povučen jer njihova zloba još nije ispunjena; no bit će povučen kad budu imali volju griješiti tako dugo koliko žive i udaraju njime kad se hvale grijehom i žele ostati u stanju grijeha.
Kad se tako njihova zloba ispuni, jedan glas u mojoj vojsci će povikati i reći: 'Sad udarite!' I onda će ih mač moje strogoće razoriti i svaki koji je tako naoružan će podlijeći kazni. Njihove duše će prigrabiti đavoli koji kao ptice grabljivice traže duše da ih bez prestanka rastrgavaju.“
Categories:
Nebeske objave
