KNJIGA ČETVRTA - 92. poglavlje
Krist opominje zaručnicu da napreduje i ustraje u vrlinama tako da slijedi život svetih te tako postane njegova ruka; jer dokazuje da sveti postaju Kristova ruka.
Sin reče: „Rekao sam ti prije da su moji prijatelji moja ruka. To je zaista istina jer u njima su Otac, Sin i Duh Sveti i moja majka zajedno s cijelom nebeskom vojskom. Božanstvo je kao srž bez koje nitko ne živi, kosti su moje čovještvo koje bilo jako da bi patilo; Duh Sveti je kao krv koja sve ispunja i obraduje; moja Majka je nasuprot tome kao meso u kojem su bili božanstvo i čovještvo i Duh Sveti; koža je cijela nebeska vojska. Kao što koža pokriva meso, tako moja majka premašuje sve svete u vrlinama. Jer koliko god anđeli bili čisti, ona je još čišća i koliko god ispunjeni Božjim Duhom proroci bili i koliko god mučenici bili mogli podnijeti, u mojoj je Majci Duh bio potpuniji i vatreniji i bila je više od mučenika; ako su se ispovjednici i suzdržavali od svega, moja Majka ipak ima savršenu suzdržljivost jer je u njoj bilo moje božanstvo zajedno s mojim čovještvom.
Ako me dakle moji prijatelji imaju, u njima je moje božanstvo od kojeg duša živi; u njima je snaga mojeg čovještva po čemu postaju jaki sve do smrti i krv moga Duha po čemu je njihova volja pokretana prema svemu dobrom. Odmah nakon toga se njihovo meso ispuni mojoj krvlju i mesom ukoliko se ne žele zamrljati i uz pomoć moje milosti žele očuvati čistoću. Moja se koža povezala s njihovom ako oponašaju život i ponašanje mojih svetih.
Zato se moji sveti s pravom nazivaju mojom rukom; i ti moraš s voljom koračati u dobru i nakon što ih budeš slijedila koliko možeš, postati njihov ud. Jer kao što ih povežem sa sobom vezom moga tijela, tako i ti moraš biti povezana s njima i sa mnom po tom mojem tijelu.“
Categories:
Nebeske objave
