Priluka

  KNJIGA ČETVRTA - 71. poglavlje


Ljupka pitanja koja Krist postavlja zaručnici i zaručničini ponizni odgovori Kristu i kako Krist zaručnici postavlja tri hvalevrijedna stanja na izbor, naime djevičanstvo, bračno i udovičko stanje.

Sin Božji reče zaručnici: „Odgovori mi na četiri pitanja. Ako bi netko prijatelju dao plodan trs kojeg bi doduše htio zadržati kod svoje kuće jer ga pogled na njega i njegov miris raduju, što bi morao reći darivanome kad bi ovaj tražio trs da ga posadi na drugo mjesto gdje bi mogao nositi bogatiji plod?“

Zaručnica odgovori: „Ako je dao iz ljubavi i želi dobro svojem prijatelju, sigurno bi dopustio prijatelju da čini s trsom što želi tako što bi mu rekao: 'O, moj prijatelju, iako bih trs rado imao u blizini, radujem se budući da mi ne donosi mnogo ploda što ga ćeš ako možeš premjestiti na plodnije mjesto.'“

Gospodin upita drugo: „Ako roditelji mladiću daju svoju kćer djevicu i djevica da svoj pristanak mladiću, ali mladić, pitan od svojih roditelja želi li imati djevicu ili ne, ne da nikakav odgovor, bi li djevica bila zaručena s njim ili ne?“

Ona odgovori: „Kako mi se čini djevica nije zaručena jer muškarac nije izrazio svoju volju.“

Gospodin reče treće: „Plemeniti mladić je stajao među tri djevice i dao im je prijedlog da će ona od njih koja ga svojim riječima zapali na najveću ljubav primiti ono što on najžarkije voli. Na to reče prva: 'Toliko jako volim ovog mladića da bih prije umrla nego se okaljala drugim.' Druga reče: 'Radije bih trpjela sve muke prije nego bih rekla jednu jedinu riječ protiv njegove volje ili na njegovu uvredu.' Treća reče: 'Radije bih sebi željela sve sramote i da trpim sve muke prije nego bih na njemu htjela vidjeti najmanje preziranje ili njegovu sramotu.' Reci mi sad“, reče Gospodin, „koja od tri djevice je najviše voljela mladića i kojoj pripada prednost njegove ljubavi?“

Ona odgovori: „Kako mi se čini, sve su jednako voljele jer su sve bile jedno srce prema njemu i zato su sve bile jednako dostojne imati njegovu ljubav.“

Gospodin reče četvrto: „Bio jednom jedan prijatelj koji je drugoga pitao za savjet; 'Imam', reče, 'vrlo plodno pšenično zrno; posije li se u zemlju, iz toga će biti veliki usjev. Ali sad sam vrlo gladan, što ti se čini pogodnije, da sad pojedem zrno ili ga posijem u zemlju?' Prijatelj odgovori: 'Ta se glad može utišati na druge načine pa ti bolje koristi da se posije u zemlju.' Ne čini li ti se isto tako, kćeri moja, da onaj koji je gladan mora to podnositi, a nasuprot tome zrno koje će koristiti mnogima mora biti posijano?“

Gospodin dalje reče: „Ove četiri izreke se tiču tebe; jer tvoja kćer je trs koji si mi obećala i poklonila. No sad kad znam prikladnije mjesto za nju, želim je presaditi gdje mi se sviđa. Ne trebaš se brinuti zbog toga jer si se složila s presađivanjem.“ Gospodin reče još dalje: „Ti si mi dala svoju kćer, ali još ti nisam pokazao što mi je prijatnije, njezino ustrajanje u djevičanstvu ili njezina udaja niti je li mi se tvoja svidjela ili nije. Budući da sam sad pokazao ono što je sigurno, ono što se dogodilo u nesigurnosti se može popraviti i promijeniti.“

Dalje reče Gospodin: „Djevičanstvo je dobro i najviše jer čini sličnim anđelima ukoliko se čuva razumno i časno. No ako je jedno bez drugoga, naime djevičanstvo tijela bez djevičanstva srca, to je loše izgrađeno djevičanstvo. Jedna ponizna i pobožna udana mi je prijatnija od ohole i besramne djevice. Udana koja živi povučeno i prema svojem stanju u strahu Gospodnjem može biti iste zasluge kao čista i ponizna djevica. Ako je nešto veliko biti u vatri čuvanja i ne gorjeti, onda je jednako tako veliko biti izvan vatre nekog reda i radije htjeti biti u vatri i gorjeti većom vatrenosti nego onaj u vatri. Gledaj, pokazat ću ti trostruki primjer. Bile su tri žene: Suzana, Judita i Tekla. Prva je bila supruga, druga udovica, treća djevica. One nisu imale jednak život i nisu imale jednaku namjeru; no ipak su prema zasluzi svoga ponašanja međusobno jednake. Suzana je naposljetku kad su je starješine kušale i lažno optužile radije iz božanske ljubavi radije htjela umrijeti nego se dati okaljati protiv svoje dužnosti i budući da me se kao posvuda prisutnog bojala, zaslužila je da bude spašena i nakon spasenja slavljena. Kad je Judita vidjela moje omalovažavanje i sramotu svoga naroda, bila je toliko ožalošćena da se iz božanske ljubavi nije samo izložila sramoti i šteti, već je bila i spremna za mene trpjeti muku. Tekla pak koja je bila djevica je radije htjela podnijeti gorku muku nego reći samo jednu riječ protiv mene. Ove tri se iako nisu vodile isti način života slažu u zasluzi. Supruga, djevica ili udovica, sve će mi se moći jednako svidjeti ako im sva želja stoji prema meni i život im je dobar.“

Osim toga Gospodin još reče: „Bilo da tvoja kćer ostane u djevičanstvu ili se uda, jednako mi je prijatno ako se učini prema mojoj volji. Jer što bi joj koristilo ako bi možda bila zatvorena tijelom, ali vani svojim duhom? Ili što je slavnije, živjeti samome sebi ili koristiti drugima? Ja koji sve znam i predviđam ne činim ništa bez razloga; zato do određenog mjesta neće doći prvim plodom ako djeluje iz straha, niti drugim ako živi u mlitavosti, već će doći u sredinu prema mjeri topline u ljubavi i plodu čestitosti. Onaj pak koji će je dobiti mora imati tri stvari: kuću, odjeću i hranu da bi je primio.“


Objašnjenje

Sin reče: „Čudiš se što ova djevica nije dospjela do udaje kako si se nadala. Odgovorit ću ti pomoću usporedbe. Jedan od plemića je odlučio dati svoju kćer siromašnu muškarcu za brak. Kad je ovaj siromah trebao doći na vjenčanje s djevicom, prekoračio je zakone grada i zato su ga građani sramotno prognali i nije primio djevicu koju je želio. Tako sam i ja učinio s gospodarom ove zemlje; obećao sam mu učiniti velike stvari, ali previše je pristajao uz moje neprijatelje i zato nije dospio do onoga što sam mu obećao. Mogla bi pitati nisam li unaprijed pogledao buduće? Naravno da jesam kao što se može čitati o Mojsiju i njegovu narodu; otkrio sam mnogo i otkrivam mnogo da bi se ljudi mogli pripremiti za dobro i znati što treba činiti i strpljivo čekati. No ipak trebaš znati da je jedan jao prošao, ali da će drugi doći nad nezahvalne ove zemlje. Onda će doći moj blagoslov nad ponizne koji će moliti za moje milosrđe. Znaj i da kao što bi ovoj djevici bilo korisnije kad bi slijedila moj i savjet mudrih.“ Vjeruje se da je ova djevica bila Cecilija, kćer svete Brigite. Što se tiče nje, pogledaj životopis svete Brigite.

Categories: