KNJIGA ČETVRTA - 63. poglavlje
Kako se đavao pojavio zaručnici i kako ju je prividnim argumentima htio prevariti u vezi s sakramentom tijela Kristova i kako je Krist zaručnici došao u pomoć i prisilio da pred zaručnicom kaže istinu. O uvjerenju i vrlo korisnoj Kristovoj poduci zaručnici o njegovu slavnom tijelu u sakramentu.
Dalje se zaručnici pojavio zli duh s dugim trbuhom i reče: „Što vjeruješ, ženo, i o čemu velikome razmišljaš? I ja znam mnogo i želim ti jasnim riječima dokazati svoje riječi; no savjetujem ti da prestaneš razmišljati o nevjerojatnome, već vjeruj svojim osjetilima. Ne vidiš li očima, ne čuješ li ušima svoga tijela slamanje hostije iz materijalnog kruha? Nisi li vidjela kako se slama, dodiruje, nečasno baca na zemlju i kako se s njom čini mnogo toga što ja na sebi ne bih trpio? No kad bi bilo moguće da se Bog nalazi u ustima pravednih, kako bi sišao nepravednima čija je škrtost beskrajna i neumjerena?“
Neposredno nakon ove kušnje ukazao se Krist u ljudskom obličju i ona mu reče: „O, Gospodine Isuse Kriste, zahvaljujem Ti za sve, posebno za tri milosti. Prvo, što odijevaš moju dušu tako što si joj ulio pokoru i kajanje čime ispiru svi grijesi koliko god teški bili; drugo, hraniš dušu tako što joj ulijevaš svoje tijelo i sjećanje na Tvoje patnje čime se duša osvježuje kao najboljim jelom; treće, tješiš sve koji Te zovu u nevolji.
Zato, Gospodine, smiluj mi se i pomogni mojoj vjeri; jer iako zavrjeđujem biti predana izrugivanju đavla, ipak vjerujem da bez Tvojeg dopuštenja ne može ništa, a i Tvoje dopuštenje nije bez utjehe.“
Potom Krist reče đavlu: „Zašto razgovaraš s mojom novom zaručnicom? “
Đavao mu odgovori: „Jer je bila vezana uz mene i još se nadam zaplesti je u svoju mrežu; bila je vezana uz mene jer je više težila svidjeti se meni i mojim savjetima nego Tebi, svojem stvoritelju. Nadgledao sam njezine putove i još ih nisam zaboravio iz svojeg pamćenja.“
Gospodin odgovori: „Ti si dakle urotnik i uhoda svih putova?“
Đavao mu odvrati: „Zaista sam uhoda, ali u mraku jer si me Ti učinio mračnim.“
A Gospodin reče: „Kad si mogao vidjeti i kad si postao mračan?“
„Ja sam“, reče đavao, „moga vidjeti kad si me stvorio u najvišoj ljepoti; no budući da sam drsko navalio u Tvoj sjaj, oslijepljen sam kao bazilisk. Vidio sam te kad sam želio Tvoju ljepotu; vidio sam Te i prepoznao u svojoj savjesti kad si me odbio; prepoznao sam Te i u primljenu tijelu i učinio što si mi dopustio; prepoznao sam Te kad si mi svojim uskrsnućem oteo svoje zarobljene. Svaki dan prepoznajem Tvoju moć kojom se rugaš mojoj i činiš mi sramotu.“
A Gospodin reče: „Ako me poznaješ i znaš istinu o meni, zašto onda lažeš mojim odabranima kad znaš istinu o meni? Nisam li rekao da će onaj tko jede moje meso živjeti vječno? Ali ti kažeš da je to laž i da nitko ne jede moje tijelo. Tako je moj narod veći služitelj idola nego onaj koji se klanja kamenju i idolima. Iako sve znam, ipak mi odgovori tako da ova koja ovdje stoji čuje budući da duhovno može razumjeti samo usporedbom. Kad me Toma nakon moga uskrsnuća dotakao, je li tijelo koje je dodirnuo bilo duhovno ili tjelesno? I ako je bilo tjelesno, kako je onda ušlo kroz zaključana vrata? Ako je bilo duhovno, kako je onda bilo vidljivo tjelesnim očima?“
Đavao odgovori: „Teško je govoriti kad je govornik svima sumnjiv i protiv volje prisiljen govoriti istinu. No ipak ću prisiljen reći da si u uskrsnuću bio kako duhovan tako i tjelesan i zato zbog vječne snage božanstva i duhovne prednosti proslavljenog tijela ideš posvuda i možeš biti posvuda.“
Dalje reče Bog: „Kad se Mojsijev štap pretvorio u zmiju, reci mi je li to bila samo slika zmije ili je potpuno izvana i iznutra bila zmija i reci je su li one posude kruha i komadi kruha bili pravi kruh ili samo slika kruha?“
Đavao odgovori: „Štap je potpuno bio zmija, ono u posudama potpuno kruh i sve se to dogodilo po Tvojom snazi i moći.“
I Gospodin reče: „Zar bi mi možda trebalo biti teže nego onda učiniti slično ili još veće čudo kad mi se svidi? Ili ako je moje odonda proslavljeno tijelo moglo kroz zaključana vrata ući apostolima, zašto sad ne bi moglo biti u rukama svećenika? Ili je li možda za moje božanstvo teško spojiti najniže s najvišim, nebesko sa zemaljskim? Nikako! Ali ti si zaista otac laži; kao što je tvoja zloba nadasve velika, tako je i moja ljubav i bit će nad svima. Ako se nekome i čini da je vidio kako sakrament gori, drugome da se gazi nogama, ja znam vjeru svih i sve uređujem u mjeri i strpljivosti, ja koji iz ničega stvaram nešto i iz nevidljivoga vidljivo, koji oblikom mogu pokazati nešto vidljivo što je zapravo nešto drugo nego što se čini.“
Đavao odgovori: „Da je to istina doživljavam svaki dan kad se ljudi, moji prijatelji, udaljavaju od mene i postaju Tvoji prijatelji. Ali što da dalje kažem? Rob prepušten sam sebi dovoljno pokazuje kroz svoju volju što bi želio provesti u djelo kad bi mu bilo dozvoljeno?“
Nato Sin Božji odvrati. „Vjeruj mi, kćeri moja, da sam ja, Krist, obnovitelj života, a ne izdajica, istinski i sam istina, ali ne lažljivac i vječna moć bez koje ništa nije bilo i ništa neće biti. Jer ako imaš vjeru da sam u svećenikovim rukama čak i ako svećenik sumnja, ipak sam zbog vjere vjernika i prisutnih i zbog riječi koju sam sam postavio i izrekao zaista u njegovim rukama. Svatko tko me prima, prima moje božanstvo i obličje kruha. Što je Bog doli život i slatkoća, svjetlo koje obasjava, dobro koje veseli, pravednost koja ravna i milosrđe koje spašava? I što je moje čovještvo doli najokretnije tijelo, veza između Boga i čovjeka, glava svih kršćana? Tako svatko tko vjeruje u Boga i prima moje tijelo, prima samo božanstvo jer prima život; prima i čovještvo pomoću kojeg se Bog i čovjek povezuju; prima i obličje kruha jer on koji je u svojem obličju skriven, prima se u drugom radi provjere vjere. Na sličan način i zao prima božanstvo, ali ne blago, nego koje kažnjava; prima i čovještvo, ali mu je manje milostivo; prima i obličje kruha jer pod vidljivim obličjem prima skrivenu istinu, ali bez da mu je slatkoća slatka. Jer kad me približava svojim ustima i svojim zubima, nakon primanja sakramenta odlazim sa čovještvom i božanstvom i ostaje mu samo obličje kruha. Ne da kod zlih nisam istinski tamo kao kod dobrih zbog ustanovljenja sakramenta, već zato jer dobri i zli ne primaju jednako djelovanje. Na kraju se čovjeku u hostiji pruža život, naime sam Bog, i život ulazi u njega, ali ne ostaje kod zlih jer ne odustaju od zla i zato njihovim osjetilima ostaje samo obličje kruha koje u njima nema djelovanje jer kod primanja ne misle ništa drugo nego kao da vide i opažaju samo obličje kruha i vina kao kad moćni gospodar uđe nekom čovjeku u kuću i njegova prisutnost se vidi, ali njegova dobrota se zanemaruje.“
Categories:
Nebeske objave
