Priluka

KNJIGA ČETVRTA - 61. poglavlje

Kako se đavao pojavio zaručnici kod podizanja tijela Kristova, razgovarao s njom i argumentima htio pokazati da ono što se podiže nije tijelo Kristovo. Ali odmah joj se pojavio anđeo Gospodnji i tješio ju je. Kako se Krist pojavio i prisilio đavla da pred kćeri kaže istinu. I kako tijelo Kristovo primaju kako dobri, tako i zli; i o prikladnom sredstvu u kušnjama protiv Kristove tjelesne prisutnosti.

Za vrijeme podizanja tijela Kristova pojavio se jedan koji je bio potpuno crn i reče: „Zar vjeruješ, luđakinjo, da je ovaj komadić kruha Bog? Već bi se odavno pojeo i da je brijeg brjegova. Nitko od mudrih Židova kojima je mudrost dana od Boga ne vjeruje u to. Nitko ne bi trebao vjerovati ni da bi Bog dopustio da ga dotiče i voli potpuno nečist svećenik koji ima pseće srce. Trebaš priznati to što kažem. Ovaj svećenik je moj; ako želim, mogu ga uzeti.“

Odmah se pojavio dobar anđeo i reče: „Moja kćeri, ne odgovaraj budali prema njegovoj budalaštini; jer on koji ti se pojavio je otac laži; no budi spremna jer naš zaručnik je blizu.“

Taj je zaručnik, Isus, došao i reče đavlu: „Zašto uznemiruješ moju kćer i zaručnicu? Nazivam je kćeri jer sam je stvorio; zaručnicom zato jer sam je otkupio i vezao pomoću svoje ljubavi.“

Đavao odgovori: „Govorim zato jer mi je dopušteno i zato da se ohladi u Tvojoj službi.“

I Gospodin reče: „To je iskusila ove noći kad si joj pritiskao oči i preostale udove. Bio bi učinio još i veće da ti je bilo dopušteno; ipak, kad god se odupre tvojim nadahnućima, njezina se kruna udvostruči. No ti, đavle, budući da si rekao da bih i da sam brijeg bio odavno pojeden, odgovori mi pred ušima moje kćeri koja je tjelesna. Pismo govori da je kad je narod propadao podignuta mjedena zmija i pogledom na nju se izliječio svatko koga su zmije ozlijedile. Je li ta snaga liječenja proizašla od snage mjeda ili od slike zmije ili od Mojsijeve dobrote ili od neke skrivene božanske moći?“

Đavao odgovori: „Ta snaga liječenja nije proizašla od ničeg drugog doli jedino od čudesne Božje snage i vjere poslušnog naroda da je Bog koji čini sve iz ničega mogao učiniti i sve što prije nije bilo.“

Dalje reče Bog: „Reci, đavle, je li štap postao zmijom na Mojsijevu zapovijed ili na Božju zapovijed? Je li zato što je Mojsije bio svet ili jer su Božje riječi tako rekle?“

Đavao mu odvrati: „Što je Mojsije bio drugo doli slab čovjek, ali po Bogu pravedan na čiju je riječ, koju je Bog zapovjedio i dopustio, štap postao zmijom tako što je zaista Bog zapovjedio, a Mosije se kao sluga pokorio? Jer prije Božje zapovijedi je štap bio štap, a dok je Bog zapovjedio, štap je zaista postao zmija tako da se sam Mojsije bojao.“

Sad Gospodin reče zaručnici koja je ovo vidjela: „Tako je sad i na oltaru; jer prije sakramentalnih riječi je na oltar položeni kruh samo kruh, ali nakon što se izgovoreni riječ: 'Ovo je moje tijelo', postaje tijelo Kristovo koje uzimaju i dodiruju dobri i zli i to jedan kao i tisuću njih s istom istinom, ali ne s istim učinkom, dobrima na život, a zlima na sud.

A kad je đavao rekao da je Bog okaljan svećenikovom nečistoćom, to je zaista neistinito. Ako gubav sluga pruža svojem gospodaru ključ ili bolesnik pruža jelo od jakih bilja, gospodaru neće škoditi jer tko god da je pružatelj, snaga ostaje ista i isto tako Bog po zlobi lošeg sluge ne postaje loš niti po dobrom bolji jer uvijek ostaje nepromjenjiv i isti. A kad je đavao o ovom svećeniku rekao da će vrlo brzo umrijeti, to zna pomoću lukavosti svoga bića i iz vanjskih uzroka, ali neće ga moći uzeti ako ja to ne dopustim. Ipak, ovaj svećenik je njegov ukoliko se ne popravi to zbog tri razloga. Baš zato je đavao rekao da ima smrdljive udove i pseće srce jer zaista smrdi i ima groznicu, izvana je topao, a iznutra hladan, ima nepodnošljivu žeđ, mlitavost udova, gađenje prema kruhu i odvratnost prema svemu slatkome. Topao je prema svijetu, a hladan prema Bogu, žeđa za radosti tijela, ima gađenje prema ljepoti vrlina; Božje zapovijedi mu nisu ukusne i žari za svim što je tjelesno. Zato se ne treba čuditi ako mu moje tijelo nema drukčiji okus od kruha pečenog u peći; jer on ne misli na duhovno djelo, već samo na tjelesno. Nakon što se izreče Jaganjče Božji i moje tijelo uzme u njegovo, od njega se povlači Očeva moć i Sinova najslađa prisutnost, a sa svetom odjećom od njega odlazi dobrota Duha Svetoga koji je veza sjedinjenja i ostaje mu samo oblik i pamćenje kruha.

Ipak, ne smiješ misliti da je on ili bilo koji loš čovjek bez Boga. Iako se Bog od njega povlači i ne poklanja mu veću utjehu, time ipak ne odlazi nego ga podnosi i brani od đavla.

A na to kad je đavao rekao da nitko među mudrim Židovima to ne želi vjerovati, odgovaram: Židovima je isto kao i onima koji su izgubili desno oko, zato šepaju na obje duhovne noge; baš zato su budalasti i ostat će sve do njihova kraja. Zato nije čudo što đavao zasljepljuje i stvrdnjava njihova srca i savjetuje ih na ono što je besramno i protiv vjere. Kad god zato neka takva misao u vezi s tijelom Kristovim dođe u tvoje srce, donesi je pred duhovne prijatelje i ostani postojana u vjeri jer sigurno znaš da je to tijelo koje sam primio od Djevice, koje je razapeto i koje upravlja u nebu isto ono na oltaru i primaju ga dobri kao i zli. Kao što sam se svojim učenicima koji su išli u Emaus pokazao u stranom obličju iako sam bio pravi čovjek i Bog i došao učenicima kroz zaključana vrata, tako se i svećenicima pokazujem u stranom obličju da bi vjera imala zaslugu i da bi se otkrila nezahvalnost ljudi. To nije čudo. Jer sad sam još uvijek onaj koji je moć svog božanstva pokazao strašnim znakovima, a ljudi ipak govore: 'Napravimo si bogove koji će ići ispred nas.'

I Židovima sam pokazao svoje istinsko čovještvo i oni su ga razapeli. Ja, upravo isti, dnevno sam na oltaru, ali govori se: 'Imamo gađenje i odvratnost prema toj hrani.' Kakve veće nezahvalnosti može biti od toga da se pokuša razumom shvatiti Boga i usudi suditi o njegovim skrivenim odlukama i tajnama koje su u Njegovoj ruci? Zato ću neukima i poniznima pomoću nevidljiva djelovanja i vidljivim obličjem pokazati što je vidljivo obličje kruha bez kruha i bez tvari, što je tvar u svojem obličju i što je podjela u obliku bez tvari i zašto trpim takva poniženja i nakaznosti na svojem tijelu da bi ponizni bili uzvišeni, a oholi dovedeni u sramotu.“

Categories: