Priluka

KNJIGA ČETVRTA - 47. poglavlje


Sinove riječi zaručnici kako se moramo čuvati đavlovih kušnji. Kako je đavao predstavljen neprijateljem, Bog kokoši, Njegova moć i mudrost krilom, njegovo milosrđe perjem, a ljudi pilićima.

Sin reče: „Ako neprijatelj kuca na vrata, ne smijete biti kao koze koje trče na zid ili ovnovi koji dižu prednje noge i međusobno se udaraju rogovima, već trebate biti kao pilići koji kad vide pticu koja im šteti kako leti u zraku, trče od majčino krilo kako bi se sakrili. Ako i ne mogu uhvatiti više od jednog majčina pera, raduju se ako mogu biti pokriveni i samo njime. Tko je drugi vaš neprijatelj doli đavao koji je zavidan na sva dobra djela, čiji je posao kušnjama kucati na čovjekovu dušu i uznemiriti je. Povremeno kuca gnjevom, zlim ogovaranjem, ponekad nestrpljivošću i prosuđivanjem Božjih odluka ako sve ne ide prema želji; vrlo često kuca i uznemiruje vas bezbrojnim mislima da bi vas mogao odvući od Božje službe i da bi se vaša dobra djela pred Bogom zamračila.

Kakve god vrste bile vaše misli, ne smijete napustiti svoje mjesto, niti biti kao koze koje trče na zid, to jest njeguju tvrdoću srca ili u vašim srcima prosuđivati djela drugih jer često je onaj tko je danas bio zao sutra dobar. Naprotiv, trebate prignuti svoje rogove, stajati i slušati, to jest poniziti se i bojati se tako što zadržite strpljivost i molite Boga da se ono što je počelo loše pretvori u dobro. Ne smijete biti ni kao ovnovi koji udaraju rogovima, to jest na riječi uzvraćaju riječima i gomilaju porugu na porugu, već postojano trebate čvrsto stajati na nogama i šutjeti, to jest hrabro suzbijati sklonost tijela tako da kod govorenja i odgovaranja promišljate i strpljivo se prisilite jer je dužnost pravedna čovjeka pobijediti samog sebe i suzdržati se dozvoljena govorenja da bi se izbjeglo brbljanje i uvreda. Jer tko u uzbuđenju prejako otkrije svoje osjećaje, donekle ima dojam da se branio i otkrio nestabilnost svog uma; zato neće primiti krunu jer nije htio jedno vrijeme imati strpljivost kojom bi mogao osvojiti svog brata koji ozljeđuje, a sebe pripremiti za dragocjenu krunu.

A što su drugo krila kokoši doli božanska moć i mudrost? Ja sam tako kao kokoš i snažno štitim svoje mlade koji na moj poziv dotrče, to jest žele sjenu mojih krila, od đavolje omče i mudro ih svojim nadahnućima privlačim do spasa. Što je drugo perje doli moje milosrđe? I ne može li onaj koji ga postigne biti siguran kao pilić koji se grije ispod majčina krila? Zato budite kao pilići i dojurite mojoj volji i govorite kod svih kušnji i protivnosti riječima i djelima: 'Neka bude Božja volja!' jer one koji se uzdaju u mene branim svojom moći. Okrjepljujem ih svojim milosrđem, držim ih u svojoj moći, posjećujem ih svojom utjehom i rasvjetljujem svojom mudrošću, svojom ljubavlju ih nagrađujem stostruko.“

Categories: