KNJIGA ČETVRTA - 44. poglavlje
Kristove riječi zaručnici kojima tijelo uspoređuje brodom, svijet morem i kako volja ima slobodu voditi duše u nebo ili pakao. Kako je zemaljska ljepota usporediva čaši.
Sin Božji reče: „Čuj, ti koja iz oluja svijeta želiš dospjeti u luku mira, da se svaki koji je na moru ne smije bojati ako stoji kraj onoga koji vjetrovima može zabraniti da pušu, koji svemu tjelesnome što želi naštetiti zapovijeda da odstupi i zapovijeda stijenama da se smekšaju i može zapovjediti olujama da vode brod u sigurnu luku. Tako su na tjelesan način u svijetu neki kao brod koji vodi tijelo preko vode svijeta, neke do utjehe, neke do nevolje jer ljudska volja je slobodna i neke duše vodi u nebo, druge u dubinu pakla. Zato se Bogu sviđa ona volja koja ništa ne želi čuti žarkije doli Božju čast biti želi živjeti za nešto drugo doli da može služiti Bogu; jer u takvoj volji Bog rado stanuje, ublažava sve opasnosti duše i smekšava stijene koje dušu mnogo puta ugrožavaju. Što su drugo stijene doli zla žudnja? Jer ljupko je vidjeti što svijet posjeduje i sam to posjedovati, radovati se časti svoga tijela i kušati sve što raduje tijelo. U takvim stvarima duše je često u opasnosti. Ali ako je Bog na brodu, sve gubi svoju tvrdoću i duša prezire sve one stvari jer sva tjelesna i zemaljska ljepota slična čaši koja je izvana oslikana, ali iznutra je puna zemlje. Ako se čaša razbije, nije korisnija crne zemlje koja nije stvorena ni zbog kojeg drugog razloga doli da bi se njome kupilo nebo. Zato svaki čovjek može mirovati i jednom se s radošću probuditi ako od časti svijeta bježi isto kao od otrovna zraka i gnuša se požude tijela jer je Bog svakog sata uz njega.“
Categories:
Nebeske objave
