KNJIGA ČETVRTA - 39. poglavlje
Majčine riječi Sinu o zaručnici i Kristov odgovor Majci. Dalje, Majčine riječi o tome što označavaju lav i janje i kako Bog zbog ljudske nezahvalnosti i nestrpljivosti dopušta da im se događa što im se inače ne bi dogodilo.
Majka je razgovarala sa svojim Sinom Isusom i reče: „Naša kćer je kao janje koje svoju glavu stavlja u lavlje ralje.“
Sin odgovori: „Bolje je da janje svoju glavu stavlja u lavlje ralje tako da s lavom postane jedno meso i jedna krv nego da janje isiše krv iz lavljeg mesa; jer lav će se zbog toga rasrditi, a janje, čija je hrana sijeno, postat će bolesno. No, najdraža Majko, koja si u svojoj utrobi nosila svu mudrost i puninu ukupne pameti, pomogni joj prepoznati što je lav, a što janje.“
Majka odgovori: „Blagoslovljen Ti, Sine moj, koji si, u vječnosti ostajući kod Oca, sišao, ali se nikad nisi odvojio od Oca. Ti si lav, ali od plemena Judina; Ti si janje bez mrlje na koje je pokazao Ivan. Svoju glavu u lavlje ralje stavlja onaj tko povjeri svu svoju volju Bogu i kad bi mogao, ne bi je izvršio ukoliko ne bi znao da se Tebi sviđa. Lavlju krv pak siše onaj tko nad Tvojom pravednošću i slaganjem gaji nestrpljive želje i trudi se postići drugo od onoga što si mu odredio i želi biti u drugom staležu nego što se Tebi sviđa i nego što bi mu samome bilo korisnije. Tako se Bog ne ublažuje, već srdi. Jer kao što je janjeva hrana sijeno, tako se i čovjek treba zadovoljiti niskim stvarima i malim staležom. Zato Bog zbog ljudske nezahvalnosti i nestrpljivosti dopušta mnogo toga za spas ljudi što se inače ne bi dogodilo.
Zato, moja kćeri, prepusti svoju volju Bogu i budeš li koji put manje strpljiva, podigni se kroz pokoru; jer pokora je kao pralja koja dobro ispire mrlje, a kajanje odlična bjelilica.“
Categories:
Nebeske objave
