Priluka


KNJIGA ČETVRTA - 13. poglavlje



Kristove riječi zaručnici o tome koje su suze Bogu prihvatljive, a koje nisu i od čega treba dati milostinju za duše preminulih i o Kristovom savjetu i uvjeravanju zaručnice.

Sin reče: „Čudiš se zašto ne čujem one koje vidiš da prolijevaju mnoge suze i siromasima daju mnogo na moju čast.

Odgovaram ti na prvo: ako se spajaju dva izvora od kojih je jedan čist, a drugi mutan i prljav, mutni izvor će zaprljati vodu čistog i tko će moći piti tu vodu? Tako je i sa suzama mnogih ljudi; kod jednih dolaze ponekad iz poniženja prirodnih sklonosti, ponekad od nevolja svijeta i iz straha od pakla; takve suze su prljave i smrdljive jer ne proizlaze iz Božje ljubavi. Za mene su slatke suze koje proizlaze iz razmatranja Božjih dobročinstava, iz razmatranja vlastitih grijeha i iz ljubavi prema Bogu. Takve suze uzdižu dušu od zemaljskog do neba i daju ljudima da se opet rode vječnom životu. Postoji dvostruko rađanje, tjelesno i duhovno. Tjelesno rađa čovjeka iz nečistoće u nečistoću, oplakuje tjelesnu štetu i radosno nosi napor svijeta. Sin takva rođenja nije sin suza jer se takvim suzama ne zaslužuje vječni život, duhovno rođenje stvara sina suza jer oplakuje kvarenje duše i brine se da sin ne vrijeđa Boga. Takva jedna majka je bliže sinu od one koja rađa tjelesno jer se takvim rađanjem duši stječe blaženi život.

Što se tiče drugoga da daje siromasima milostinju odgovaram ti: Ako svojem sinu kupiš plašt od novca tvoga sluge, ne pripada li s pravom plašt onome koji posjeduje novac? Naravno da mu pripada! Tako je i na duhovan način; jer tko opterećuje svoje podčinjene ili bližnje da bi pomoću njihova novca pomogao dušama svojim dragih, više me tjera na gnjev nego što me ublažava i što je nepravedno oduzeto će pomoći onima koji to prethodno pravedno posjedovali, a ne onima za koje je dano.

Ipak, onome koji ti je učinio dobro moraš opet učiniti dobro, kako na duhovan, tako i na tjelesan način; na duhovan način tako da Bogu upraviš molitve za njega jer nitko ne može vjerovati kako se Bogu veoma sviđaju molitve poniznih kao što ću ti pokazati na primjeru. Kad je netko jednom kralju htio ponuditi mnogo srebra, prisutni bi rekli: to je velik poklon. No kad bi za kralja izmolio jedan očenaš, bio bi ismijan. Kod Boga je upravo suprotno. Jer kad netko za dušu drugoga da jedan očenaš, to je Bogu draže od mnogo zlata. To se moglo vidjeti kod onog dobrog Grgura koji je svojom molitvom sam podigao poganskog cara na višu razinu.

Drugo, reci mu slijedeće riječi: 'Budući da si mi iskazao dobro, molim Boga, nagraditelja svih, da Ti naplati po svojoj milosti.'

Dalje mu reci ovako: 'Moj dragi, jedno ti savjetujem, za jedno te molim. Savjetujem ti da otvoriš oči svoga srca tako da razmatraš nepostojanost i taštinu svijeta, razmišljaj iznova kako se Božja ljubav veoma ohladila u tvome srcu i kako će teška biti kazna i strašan budući sud; zato probudi Božju ljubav u svome srcu tako da sve svoje vrijeme, djela, sklonosti i misli urediš na Božju čast. Također predaj svoju djecu Božjem udesu i određenju bez da zbog njih smanjiš Božju ljubav. Drugo, molim te da svojim molitvama nastojiš postići da ti Bog, koji može sve, daruje strpljivost i ispuni tvoje srce svojom blaženom ljubavlju.'“

Categories: