KNJIGA PRVA - 43. poglavlje
Riječi Sina Njegovoj nevjesti o tome kako se ljudi mogu uzdići od najmanjeg dobrog djela do najvišeg dobra i pasti dolje od najmanjeg zla do najvećih kazni i mučenja.
Sin Božji reče svojoj nevjesti: „Velika nagrada katkad proizlazi iz malog dobra. Stablo datulje ima prekrasan miris i u njegovu plodu nalazi se kamen. Ako je zasađeno u plodno tlo, osjeća se dobro, cvjeta i stvara dobre plodove, i izrasta u veliko stablo. Ali ako je zasađeno u suho tlo, uvenut će. Vrlo je suho i prazno od svake dobrote tlo koje uživa u grijehu, i ne postaje bolje čak ni kada se sjeme kreposti posije u njega. Ali plodno je tlo uma koji razumije i priznaje svoje grijehe i plače nad svojim grijehom koji je isprovocirao njegova Stvoritelja do ljutnje. Ako se kamen datulje, to jest ako se misao o Mom teškom sudu i moći posije u takav um, ono odmah udari tri korijena u umu.
Prvi je to što on misli kako ništa ne može učiniti bez Moje pomoći, i zbog tog razloga on otvara svoja usta u molitvi prema Meni. Drugi je to što Mi počinje davati male milostinje radi dobrobiti Moje časti. Treći je to što on sam sebe odvaja od svjetovnih afera kako bi Mi bolje služio. On se tada počinje suzdržavati od prekomjernosti kroz dnevni post i suzdržava se od i uskraćuje si vlastitu volju i požudu, i to je deblo stabla.
Nakon toga grane ljubavi izrastaju kada vodi i privlači svakoga koga može prema dobru. Tada plod raste, kada on ujedno podučava druge u dobroti onoliko koliko može, i svom pobožnošću pokušava naći načine za povećanje Moje časti. Takav Mi je plod najbolji i najugodniji. I stoga, od malog dobra čovjek se uzdiže do savršenstva. Kada prvi put uzima korijen kroz malo pobožnosti, tijelo raste kroz suzdržljivost, grane se množe kroz milosrđe i plod povećava kroz propovijedanje.
Na isti način čovjek pada od malog zla do najvećeg prokletstva i muke. Znaš li što je najteži teret za stvari koje rastu? Zasigurno, to je dijete koje je začeto, ali ne može biti rođeno i umire u utrobi majke. I zbog ovoga majka također puca i umire, i otac nosi nju i dijete do groba i sahranjuje ju s trulim plodom. To je ono što đavao radi duši. Nepravedna je duša uistinu kao žena đavla: ona slijedi njegovu volju svuda, i ona začinje dijete s đavlom kada joj grijeh godi, i ona se raduje u njemu.
Jednako kao što majka začne dijete i donosi plod putem malenog sjemena koje je ništa doli nečista trulež, tako i duša nosi obilje plodova za đavla kada uživa u grijehu. Nakon toga, snaga i udovi tijela formiraju se kako se grijeh grijehu dodaje i svakodnevno povećava. Kada se grijeh poveća, majka nabuja i želi roditi, ali ne može jer je njezina priroda prožeta grijehom i njoj život postaje mrzak. Ona bi rado željela griješiti čak i više, ali ne može, i nije dopušteno od Boga.
Tada strah stiže zato što ne može ispuniti svoju volju, i njena snaga i radost nestanu. Bol i tuga su svuda. Dok ona sada očajava zbog nemogućnosti da učini ijednu dobru stvar ili ijedno dobro djelo, njena utroba puca i ona umire huleći i vrijeđajući Božji sud i kaznu. Tada je povlači njezin otac, đavao, sve do groba pakla, gdje je sahranjena za svu vječnost s truleži svoga grijeha i djetetom svoje zle požude. Eto kako se grijeh povećava od malog zla i raste do prokletstva.“
Categories:
Nebeske objave
