KNJIGA PRVA - 37. poglavlje
Riječi Djevice Marije nevjesti o izvrsnosti Njezina Sina, i o tome kako Krist sada biva razapinjan još okrutnije od svojih neprijatelja, zlih kršćana, nego što je nekoć bio od Židova, i o tome kako će takvi ljudi primiti težu i gorču kaznu.
Kraljica Neba reče: „Moj Sin imao je tri dobre stvari: Prva je bila to što nitko nikada nije imao tako lijepo tijelo kao On, jer je On imao dvije savršene prirode, naime, svoje Božanstvo i Čovječnost. Njegovo tijelo bilo je tako čisto da, jednako kao što se nikakva mrlja ne može naći u najčišćim očima, tako se niti jedan defekt nije mogao naći na Njegovu tijelu. Drugo dobro bilo je to što On nikada nije zgriješio. Ostala djeca, međutim, katkad podnose grijehe svojih roditelja i katkad svoje vlastite; ali On nikada nije zgriješio, a ipak je podnio grijehe svih. Treće je dobro to što neki ljudi umru radi Boga te kako bi primili veću nagradu, ali On je umro jednako toliko za dobrobit svojih neprijatelja koliko za Mene i svoje prijatelje.
Kada su Ga Njegovi neprijatelji razapeli, učinili su Mu četiri stvari: Prvo, okrunili su Ga trnovom krunom. Drugo, proboli su Njegove ruke i noge. Treće, dali su Mu žuči da pije. Četvrto, proboli su Njegov bok. Ali, sada se Ja žalim da neprijatelji Moga Sina, koji su sada u svijetu, Njega razapinju još okrutnije u duhovnom smislu nego Židovi koji su razapeli Njegovo tijelo. Jer, iako Božanstvo ne može trpjeti ni umrijeti, ipak, oni Ga razapinju kroz svoje vlastite opačine i grijehe. Jer ako čovjek uvrijedi ili povrijedi sliku svoga neprijatelja, slika ne osjeća da joj je učinjena šteta; unatoč tome, počinitelj treba biti optužen i osuđen zbog svoje zle namjere činjenja zla jednako kao da se radi o djelu. Na isti su način, poroci i grijesi kojima razapinju Mojega Sina duhovno, Njemu odvratniji i teži od poroka onih koji su razapeli Njegovo tijelo.
Ali sada bi mogla pitati: „Kako Ga razapinju?“ Prije svega, vežu Ga na križ koji su pripremili za Njega kada se ne obaziru na zapovijedi njihova Stvoritelja i Gospodina, nego Ga obeščašćuju kada ih On upozorava, kroz svoje sluge da Mu služe, te to preziru i umjesto toga rade ono što njima ugađa. Tada razapinju Njegovu desnu ruku kada drže pravdu za nepravdu, govoreći: “Grijeh nije tako težak i mrzak Bogu kako je rečeno. Bog nikoga ne kažnjava za cijelu vječnost; On nam samo prijeti ovim teškim stvarima da nas uplaši. Zašto bi u protivnom iskupio čovjeka ako je htio da propadnemo?“ Oni ne smatraju da je i posljednji najmanji grijeh, u kojem čovjek nalazi zadovoljstvo, dovoljan da ga osudi na vječne muke, i da Bog ne dopušta da i posljednji najmanji grijeh prođe nekažnjeno, jednako kao što ne dopušta da ni najmanje posljednje dobro djelo prođe nenagrađeno.
Dakle, oni će biti mučeni za cijelu vječnost zbog svoje stalne namjere griješenja i Moj Sin, koji vidi srce, uračunava to kao djelo. Jer oni bi ispunili svoju volju djelima kada bi Moj Sin to podnosio ili dopuštao. Tada razapinju Njegovu lijevu ruku kada preokreću vrlinu u grijeh i volju da nastave u grijehu do kraja govoreći : “Ako mi samo jedanput kažemo na kraju našeg života „O Bože, imaj milosti prema meni“, Božja milost tako je velika da će nam biti oprošteno.“ Ali ovo nije vrlina – željeti griješiti bez popravljanja samoga sebe, i željeti primiti nagradu bez rada za nju, ne osim ako se nađe pravo kajanje u srcu da se čovjek želi promijeniti, samo kada bi on to mogao učiniti, a da nije zbog bolesti ili neke druge smetnje.
Nakon toga, oni razapinju Njegove noge kada se prepuštaju užitku griješenja a da nijednom ne pomisle na gorke patnje Moga Sina, ili da Mu nijednom ne zahvale iz svojega najintimnijeg srca riječima poput ovih: „Moj Gospodine i Bože, kako je gorka Tvoja patnja bila, slava i čast Tebi zbog Tvoje smrti“ – takve se riječi nikada ne čuju iz njihovih usta. Tada Ga krune krunom podsmijeha kada se izruguju Njegovim slugama i smatraju beskorisnim služiti Mu. Daju Mu piti žuči kada se raduju i slave u grijehu. I niti jednom da bi se javila misao u njihovim srcima o tome kako težak, i mnogobrojan, i opasan njihov grijeh jest. Oni probadaju Njegov bok kada imaju volju nastaviti u grijehu.
Uistinu, kažem ti – a ti ovo možeš reći Mojim prijateljima – da su takvi ljudi nepravedniji u očima Moga Sina nego oni koji su Ga osudili, neljubazniji od onih koji su Ga razapeli, besramniji od onih koji su Ga prodali, i oni će stoga primiti veću muku nego ostali. Pilat je znao vrlo dobro da Moj Sin nije zgriješio i nije zaslužio umrijeti. Ali on se svejedno osjećao primoranim osuditi Moga Sina na smrt, jer se bojao gubitka svoje svjetovne moći i pobune Židova. Ali čega bi se ovi trebali bojati ako bi služili Mome Sinu, ili kakvu bi čast ili dostojanstvo oni izgubili kad bi Ga štovali? Oni će stoga biti osuđeni težom kaznom od Pilatove, jer su oni gori od njega u očima Moga Sina. Jer Pilat Ga je osudio zbog zahtjeva i volje ostalih i zbog straha, ali ovi Ga osuđuju zbog svoje vlastite koristi i bez ikakvog straha kada Ga obeščašćuju počinjavajući grijeh od kojega bi se mogli suzdržati kada bi htjeli. Ali oni se ne suzdržavaju od grijeha, niti su posramljeni zbog grijeha koje su počinili, jer ne smatraju da su nedostojni dobrih dijela Onoga kojemu ne služe.
Oni su također gori od Jude, jer kada je Juda izdao svog Gospodina, on je znao vrlo dobro da On bijaše Bog, i da je zgriješio teško protiv Njega, ali je izgubio nadu i požurio svoje dane prema paklu smatrajući se nedostojnim života. No, ovi znaju svoje grijehe vrlo dobro, a ipak su i dalje u njima bez osjećaja ikakve grižnje savjesti o tome u svojim srcima. Oni žele uzeti Kraljevstvo nebesko nasiljem i moći kada misle da ga mogu dobiti, ne kroz svoja dobra djela, nego kroz uzaludnu nadu, no ono je dano samo onima koji rade i trpe nešto radi Boga.
Oni su također gori od onih koji su razapeli Moga Sina. Jer kada su ovi vidjeli dobra djela Moga Sina, naime, podizanje mrtvih i čišćenje gubavih, pomislili su: „Ovaj čovjek čini nečuvena i izvanredna čuda. On svladava svakoga koga hoće riječju, On zna sve naše misli i čini što god On hoće. Ako je On uspješan, svi ćemo se morati pokoriti Njegovoj moći i postati Njegovi podanici.“ Stoga, kako bi izbjegli da budu podvrgnuti Njemu, oni su Ga razapeli zbog svoje zavisti. Ali da su znali da je On Kralj Slave, nikada Ga ne bi razapeli.
Ali ovi ljudi vide Njegova dobra djela i čuda svaki dan, i oni iskorištavaju Njegova dobra djela i slušaju kako bi Ga trebali služiti i prići Mu, ali si misle: „Ako moramo napustiti svu svoju zemaljsku svojinu i slijediti Njegovu volju, a ne svoju vlastitu, bilo bi to teško i nepodnošljivo.“ Oni preziru Njegovu volju tako da ne bi trebala biti stavljena iznad njihove vlastite volje, i razapinju Moga Sina kroz svoja otvrdla srca kada dodaju grijeh na grijeh protiv svoje savjesti. Oni su gori od onih koji su razapeli Moga Sina, jer Židovi su to učinili zbog zavisti i zato što nisu znali da je On Bog, ali ovi znaju da je On Bog, a ipak, u svojoj vlastitoj zlobi, i drskosti, i pohlepi, razapinju Ga duhovno okrutnije no što su to Židovu učinili tjelesno. Jer oni sami otkupljeni su, ali Židovi još nisu bili otkupljeni. Stoga, Moja nevjesto, pokori se Mome Sinu i Njega se boj, jer baš kao što je milosrdan, On je ujedno i pravedan.“
Categories:
Nebeske objave
