KNJIGA PRVA - 34. poglavlje
Podučavanje Kristovo Njegovoj nevjesti o tome kako bi ona trebala živjeti te o tome kako đavao priznaje Kristu da nevjesta voli Krista iznad svih stvari, i o tome kako đavao pita Krista zašto ju voli toliko, te o ljubavi koju Krist ima za svoju nevjestu.
„Ja sam Stvoritelj neba i zemlje. Bio sam istinski Bog i istinski čovjek u utrobi Djevice, i ustao sam od mrtvih i uzašao na nebo. Ti si, Moja nova nevjesto, došla na nepoznato mjesto. Stoga moraš učiniti četiri stvari: Prvo, moraš znati jezik mjesta. Drugo, moraš imati prikladnu odjeću. Treće, moraš znati kako organizirati svoje dane i svoje vrijeme u skladu s običajima mjesta. Četvrto, moraš se prilagoditi na novu hranu.
Dakle, s obzirom na to da si došla iz nestabilnosti svijeta u stabilnost, ti moraš naučiti novi jezik, to jest uzdržljivost od beskorisnih i ispraznih riječi, katkad čak i od onih dopuštenih kako bi promotrila važnost i vrlinu tišine. Drugo, tvoja odjeća trebala bi biti skromna, i iznutra i izvana, tako da se ne veličaš iznutra kao svetija od ostalih, niti da se izvana sramiš biti viđena kao ponizna pred ljudima. Treće, tvoje vrijeme treba biti uređeno tako da, kao što si prije običavala imati puno vremena za potrebe tijela, sada imaš samo vremena za dušu, to jest da nikada više ne poželiš griješiti protiv Mene. Četvrto, tvoja nova hrana suzdržljivost je od proždrljivosti i delicija sa svom razboritošću onoliko koliko to tvoja ljudska narav može izdržati. Suzdržavanje koje ide preko granica ljudske prirode ne godi Mi, jer Ja zahtijevam racionalizaciju i kroćenje požuda.
Tada se đavao pojavi u istom trenutku. Naš mu Gospodin reče: „Ti si stvoren od Mene i vidio si svu pravdu u Meni. Odgovori Mi sada, je li ova Moja nova nevjesta zakonito Moja po dokazanoj pravdi. Jer ti Ja dopuštam da vidiš i razumiješ njeno srce kako bi mogao znati kako Mi odgovoriti. Voli li išta drugo jednako toliko koliko voli Mene, ili bi li uzela išta u zamjenu za Mene?“
Đavao odgovori: „Ništa ne voli toliko koliko voli Tebe, i radije bi otrpjela svaku muku nego te izgubila, samo ako bi joj dao vrlinu strpljenja. Vidim nešto poput spoja vatre koji se spušta od Tebe do nje i veže njezino srce tako jako da ona, niti misli, niti voli išta osim Tebe. Tada naš Gospodin reče đavlu: „ Reci Mi kako se ona sviđa tvome srcu, ili kako ti se sviđa ova velika ljubav koju imam prema njoj.“ Đavao odgovori: „Ja imam dva oka; jedno je tjelesno, iako ja nisam tjelesan, i ovim okom zapažam zemaljske stvari tako jasno da ne postoji ništa toliko tajno ili mračno da bi se moglo sakriti od mene. Drugo je oko duhovno, i njime vidim tako jasno da ne postoji bol tako mala da ne mogu vidjeti ni razumjeti kojem grijehu ona pripada. I ne postoji grijeh tako malen ili beznačajan da ga ja ne vidim osim ako je očišćen pokajanjem i pokorom. Ali, iako ne postoje dijelovi tijela osjetljiviji i ranjiviji od očiju, ipak bih puno radije želio da mi dvije zapaljene baklje bez kraja prodru u oči nego da ona vidi očima duha.
Ja također imam dva uha. Jedno je tjelesno i nitko ne može pričati toliko tajno i tiho da ja neću odmah čuti i saznati kroz ovo uho. Drugo je uho duhovno i nitko ne može imati tako skrovitu misao ili želju za ikakvim grijehom da ja to ne čujem kroz ovo uho, osim ako je oprana pokorom. I ja bih radije odabrao da se patnje pakla sruče naprijed kao potok i, šireći najužasniju vruću vatru bez kraja, teku kroz moje uši, nego da ona išta čuje ušima duha. Ja također imam duhovno srce, i rado bih dopustio da se neprestano reže na komade i konstantno obnavlja u istoj patnji kako bi se njezino srce ohladilo u Tvojoj službi i ljubavi.
Ali, s obzirom na to da si Ti pravedan, ja sada imam pitanje za Tebe na koje možeš odgovoriti. Reci mi, zašto ju voliš toliko? Zašto nisi odabrao nekog svetijeg, bogatijeg i ljepšeg za sebe?“ Naš Gospodin odgovori:“ Zato što je pravda zahtijevala tako. Ti si stvoren od Mene i vidio si svu pravdu u Meni. Reci Mi, dok ona sluša, zašto je bilo pravedno da ti trebaš imati takav težak pad i o čemu si razmišljao kada si pao.“
Đavao odgovori: „ Vidio sam tri stvari u Tebi. Vidio sam Tvoju slavu i čast koje bijahu iznad svih stvari, i pomislio o svojoj vlastitoj slavi. Zbog ovog razloga postao sam ponosan i odlučio ne samo postati Tebi jednak, nego biti čak i viši od Tebe. Drugo, vidio sam da si Ti moćniji od svih ostalih, i stoga sam poželio biti moćniji od Tebe. Treće, vidio sam što će se dogoditi u budućnosti, i s obzirom na to da su Tvoja slava i čast bez početka i bit će bez kraja, zavidio sam Ti i pomislio kako bih rado bio mučen zauvijek najgorčim kaznama ako bi time Ti umro. I s takvim sam mislima i željama pao, i odmah je nastao pakao.“
Naš Gospodin odgovori: „ Pitao si Me zašto volim svoju nevjestu toliko. Nesumnjivo, to je zato što Ja mijenjam svu tvoju zlobu u dobro. Jer otkako si ti postao ponosan i nisi Me htio imati, svog Stvoritelja, kao tebi jednaka, zbog toga, ponizivši se u svim stvarima, Ja okupljam grešnike sebi i činim sebe njima jednakim dajući im svoju slavu. Drugo, budući da si imao takvu zlu želju da si želio biti moćniji od Mene, zbog toga Ja činim grešnike moćnijima od tebe i sudionicima u Mojoj moći. Treće, zbog tvoje zavisti Meni, Ja sam toliko pun ljubavi da sam ponudio samog sebe i žrtvovao sebe za dobrobit svih kroz Moju smrt.“ Nakon toga, naš Gospodin reče:“ Sada je, đavle, tvoje tamno srce prosvijetljeno. Reci Mi, dok ona sluša, kakvu ljubav Ja imam prema njoj.“
Đavo odgovori: „ Kada bi bilo moguće, Ti bi rado otrpio istu bol u svakom i svim udovima, baš kao što si jednom otrpio na križu u svim svojim udovima, prije nego ju izgubio. „Tada naš Gospodin odgovori: „Budući da sam tako milostiv da ne odbijam svoju milost ni oprost nikome tko ih zatraži, pitaj Me tada ponizno za milost ti sam, i Ja ću ti je dati.“ Đavao odgovori: „Nikada to neću učiniti. Jer kada sam pao, kazna je uspostavljena za svaki grijeh i za svaku bezvrijednu riječ i misao. I svaki duh ili đavao koji je pao, imat će svoju kaznu. I prije nego što bih savio svoje koljeno pred Tobom, radije bih gutao sve kazne u sebe, dokle god bi se moja usta mogla otvarati i zatvarati u kazni, tako da bi se moja kazna zauvijek obnavljala.“
Tada naš Gospodin reče svojoj nevjesti: „Vidi kako je otvrdnuo gospodar svijeta i kako je moćan protiv Mene zbog Moje skrivene pravde. Ja bih ga uistinu mogao uništiti u trenutku kroz svoju moć, ali Ja ne činim ništa više nepravde prema njemu nego prema dobrom anđelu u Kraljevstvu nebeskom. Ali kada njegovo vrijeme dođe, a sada se približava, Ja ću ga osuditi s njegovim sljedbenicima. Stoga, Moja nevjesto, budi uvijek ustrajna u svojim dobrim djelima. Voli Me svim svojim srcem. Ne boj se ničega osim Mene. Ja sam, naime, Gospodar nad đavlom i nad svim stvorenim stvarima.
Categories:
Nebeske objave
