Priluka



KNJIGA PRVA - 29. poglavlje

Riječi Djevice kćeri o dvjema ženama, jednoj zvanoj Ponos i drugoj, Poniznost, (posljednja označava najmiliju Djevicu Mariju), i o tome kako Djevica Marija dolazi ususret onima koji je ljube u trenutku svoje smrti.


Djevica Marija, Majka Božja, govorila je Sinovoj nevjesti i rekla:“ Postoje dvije žene. Jedna od njih nema nikakvo posebno ime jer je previše nedostojna imati ime. Druga je žena Poniznost i ona se zove Marija. Đavao sam gospodar je nad prvom ženom zato što ima kontrolu nad njom. Vitez ove žene reče joj: „O, moja ženo, ja sam spreman učiniti sve što mogu za vas samo ako bih mogao zadovoljiti svoju seksualnu požudu s vama samo jedanput. Ja samo moćan i jak i hrabrog srca, ne bojim se ničega, a spreman sam otići do svoje smrti za vas.“ Ona mu odgovori: „Moj slugo, tvoja je ljubav prema meni velika. Ali ja sam posjednuta na visokom prijestolju, i imam samo ovo jedno prijestolje, a tu su i troja vrata između nas.


Prva vrata toliko su uska da sve što čovjek nosi na svome tijelu biva svučeno i poderano na komadiće ako on stupi ovim vratima. Druga su tako oštra da prosijecaju čak do samih tetiva čovjeka. Treća vrata gore takvom vatrom da ne postoji bijeg ili odmor od njihove topline, nego umjesto toga svatko, ulazeći na ova vrata, biva odmah rastopljen kao bakar. Osim toga, ja sam posjednuta tako visoko na svom tronu da će svatko tko želi sjesti do mene – jer imam samo jedan tron - pasti dolje u najveće dubine poda mnom.“ Vitez joj odgovori: „Ja ću dati svoj život za vas, i pad mi ne smeta.“

Ova je žena Ponos i onaj tko želi doći do nje, mora ići, takoreći, kroz troja vrata. Kroz prva vrata ulazi onaj koji daje sve što ima za ljudske hvale i dobrobit ponosa. I ako ne posjeduje ništa, on koristi svu svoju volju kako bi imao razlog da bude ponosan i osvoji hvalu čovjeka. Kroz druga vrata ulazi onaj koji žrtvuje sav svoj rad i sve što čini, sve svoje vrijeme i sve svoje misli i svu svoju snagu kako bi mogao ispuniti svoj ponos. I čak kada bi mogao predati svoje vlastito tijelo da bude izranjavano za dobrobit ponosa i časti i bogatstva, on bi to dragovoljno učinio. Kroz treća vrata ulazi onaj koji nikada ne počiva ili ima mira, nego vječno gori kao vatra s mišlju kako bi mogao steći nešto časti ili nešto nad čime bi mogao osjećati svjetovni ponos. Ali kada postigne svoju želju, on ne može ostati u istom stanju, nego pada bolno i jadno, međutim, ponos i dalje ostaje u svijetu.“

„Ali Ja“, Marija reče,„ jesam ona koja je najskromnija. Ja sam postavljena na prostrano prijestolje i iznad Mene nema ni sunca ni mjeseca, ni zvijezda, čak ni neba, nego prekrasna i nezamislivo bistra svjetlost koja potječe od ljepote Božjeg veličanstva. Ispod Mene nema ni zemlje ni kamena, nego samo neusporedivo sladak počinak u Božjoj kreposti. Oko Mene nema ni zapreke ni zida nego samo veličanstvena vojska anđela i svetih duša. I, iako sam posjednuta tako visoko, i dalje čujem svoje prijatelje koji su u svijetu, dnevno izlijevajući svoje uzdahe i suze prema Meni. Motrim da njihov rad i njihovo usavršavanje budu veći nego onih koji se bore za svoju ženu Ponos.

Ja ću ih stoga posjećivati sa svojim milosrđem i pomoći, i smjestiti ih blizu Mene, na Moje prijestolje, jer ono je vrlo prostrano i može primiti svakoga. Ali oni još ne mogu doći k meni ili sjesti sa mnom, jer još postoje dva zida između nas preko kojih ću ih Ja sigurno prevesti tako da mogu doći do moga prijestolja. Prvi je zid svijet i on je uskogrudan. Stoga će Moji službenici u svijetu biti utješeni po Meni. Drugi je zid smrt. Stoga ću im Ja, njihova najdraža Gospa i Majka, doći ususret i žuriti k njima na njihovoj smrti, tako da se oni čak i u smrti osjete ohrabrenima i utješenima! Smjestit ću ih skupa sa Mnom na prijestolje nebeske radosti tako da oni, u beskrajnoj radosti, mogu počivati zauvijek u užitku Boga i njegovim dobrostivim rukama, i ljubavi vječne slave i nezamislive radosti.“

Categories: