Sveta Brigita Švedska (1303. – 1373.)
Sveta Brigita Švedska (1303. – 1373.), zaštitnica Švedske, jedna je od značajnijih katoličkih svetica koja je relativno nedavno, 1. listopada 1999. godine, zajedno sa svetom Katarinom Sijenskom i svetom Edith Stein proglašena suzaštitnicom Europe što samo po sebi pokazuje da se radi o istaknutijoj osobi među ostalim sveticama koja, premda je živjela u 14. stoljeću, nakon toliko vremena zaslužuje takvu čast i prednost pred mnoštvom drugih. Iako je kod nekih pojedinaca potrebno i nekoliko stoljeća da budu kanonizirani, u slučaju svete Brigite to se dogodilo za manje od 20 godina te su njezina slava i ikonografija započeli ubrzo nakon njezine smrti. No usprkos tome što je svetu Brigitu 1391. godine kanonizirao papa Bonifacije IX., to su dodatno morali potvrditi antipapa Ivan XXIII. 1415. i papa Martin V. 1419., a jedan od glavnih razloga za takvo postupanje usprkos njezinoj očitoj popularnost su bile diskusije u crkvenim krugovima vezane uz Brigitino kapitalno djelo – „Nebeske objave“ (lat. Revelationes celestes).
„Nebeske objave“ su zbirka tekstova podijeljena na više knjiga i oni predstavljaju Brigitine vizije, razgovore s Isusom, svecima, anđelima i đavolima, pisma papama i caru te različite tekstove s moralnim poukama, stvarima vezanima uz Brigitine suvremenike, temama o moralnom stanju u Crkvi, među klerom i laicima. Unutar svega toga središnja tema ovih objava su posljednje stvari: smrt, posebni sud, nebo, pakao i čistilište. Utjecaj objava bio je velik i budući da su zadirale u mnoga područja, vrlo brzo su se digle rasprave o njihovoj pravovjernosti, posebice na koncilima u današnjem Konstanzu (1414. – 1418.) i Baselu (1431. – 1449.), no u oba je slučaja njihova pravovjernost preživjele napade.
Spomenute objave su ostavile trag u sakralnoj umjetnosti u prikaza Isusova rođenja (osobito izvor svjetlosti te Marijin položaj i boja odjeće) i muke, prikazu Marije kao Madone sa zaštitničkim ogrtačem, uz umjetnost i pjesništvo sljedećih stoljeća je bilo postojano pod njihovim utjecajem, opširno unaprijed govore o tek nekoliko stoljeća kasnije potvrđenim marijanskim dogmama te ih i brane (bezgrešno začeće 1854. godine, uznesenje na nebo 1950. godine), bitno su proširile štovanje svetog Juda Tadeja, apostola i Isusova rođaka, onda pomalo zaboravljenog, a danas jednog od najpopularnijih svetaca na svijetu, imale su izvanrednu ulogu pri povratku papinstva u Rim.
Categories:
Nebeske objave
