Priluka

KNJIGA ŠESTA - 23. poglavlje

Djevica Marija se ukazala zaručnici i molila je Sina za jednog velikog gospodina kojeg uspoređuje s razbojnikom. Krist joj pripovijeda njegove teške grijehe, ali na njezinu molitvu mu iskazuje trostruku milost: daje mu duhovnog učitelja i spoznaju vječne, veoma teške muke i ispravnu nadu milosrđa s mudrim plodom.

Marija je razgovarala sa Sinom i reče: „Blagoslovljen bio Ti, moj Sine, želim od Tebe milosrđe za onog razbojnika za kojeg zaručnica moli i plače.“

Sin odgovori: „Zašto, moja Majko, moliš za njega? Počinio je trostruku pljačku. Prvo je opljačkao anđele i moje odabrane; drugo, opljačkao je tijela mnogih ljudi jer je njihove duše prije vremena rastavio od tijela.; treće, mnogim nedužnim ljudima je opljačkao njihova dobra. Prvo je opljačkao anđele jer je duše mnogih koji su trebali biti primljeni u društvo anđela odvojio od njih lakoumnim riječima, zlim djelima i primjerom, prilikom i zabunom prema zlu, također, podnosio je zle u njihovoj zlobi iako ih je s pravom trebao kazniti. Drugo, u svojem bijesu dao je ubiti mnoge nedužne. Treće, na nepravedan način si je prisvojio dobra nedužnih i bijednima je nametnuo nepodnošljiv teret. Kraj ovih ima još tri zle stvari na sebi: prvo, preveliku osjetilnu želju za svijetom; drugo, neumjeren život jer iako je vezan brakom, ipak ga ne drži iz božanske ljubavi, već da zadovolji svoje uživanje; treće, pun je oholosti tako da nikoga ne smatra sebi sličnim. Gledaj sad kakve je vrste onaj za kojeg moliš. U meni vidiš svu pravednost i što svakome pripada. Nisam li majci Jakova i Ivana, kad mi je pristupila i molila da jedan od njih sjedi meni s desna, a drugi s lijeva, odgovorio da će meni s desna i meni s lijeva sjediti onaj tko je najviše radio i ponizio se? Kako sad nekome, tko nije radio sa mnom i za mene, već protiv mene, treba pripadati da sjedi kraj mene i bude kod mene?“

Majka odgovori: „Blagoslovljen bio Ti, moj Sine, pun pravednosti i milosrđa. Vidim Tvoju strašnu pravednost kao vrlo jaku vatru i kao brijeg kojem se nitko ne usuđuje približiti; nasuprot tome vidim Tvoje najblaže milosrđe i njemu, moj Sine, govorim i pristupam. Jer iako zahtijevam neko pravo kod Tebe za njega, zbog toga ne može biti potpuno spašen ako se ne umiješa Tvoje veliko milosrđe. On je jednak djetetu koje iako ima usta, noge i ruke, ipak ustima ne može govoriti, niti svojim očima niti razlikovati između vatre i jasnoće sunca, niti ići na nogama, niti raditi rukama. Takav je ovaj razbojnik jer je od rođenja na dalje rastao djelima đavla. Njegove su uši bile otvrdnule prema dobrom nauku, njegove oči zamračene za spoznaju posljednjih stvari; njegova usta zaključana za Tvoju hvalu, njegove ruke su za zaslužni rad za boga bile tako potpuno i vrlo oslabljene da je svaka vrlina i sve dobro u njemu bilo umrlo. Ipak njegove noge kao da su pokazivale dva traga. Njegova noga je bila njegovo čeznutljiva želja u misli koju je imao kod sebe: 'Ah, kad bih našao jednoga koji bi mi rekao kako bih se morao popraviti, kako bih mogao ublažiti svog Boga jer kad bih za njega morao i umrijeti, rado bih to učinio.' Prvi je trag dao prepoznati kad se jednom bojao i mislio kako oštra će mu ona vječna kazna biti; drugi kad je osjetio bol zbog gubitka kraljevstva nebeskog. Zato, moj najslađi Sine, smiluj mu se zbog Svoje dobrote i moje molitve!“

Sin odgovori: „Blagoslovljena bila Ti, najslađa Majko, Tvoje riječi su pune mudrosti i pravednosti i budući da je u meni sva pravednost i sve milosrđe, ovom sam razbojniku već trostruko vratio dobro koje mi je prinio. Budući ga je imao namjeru popraviti se, pokazao sam mu svog prijatelja koji ga je uputio na put života; za češće misli o vječnoj kazni dao sam mu veću spoznaju vječne muke nego prije da bi u svojem srcu moga shvatiti kako oštra je vječna kazna; za bol zbog gubitka kraljevstva nebeskog, prosvijetlio sam njegovu nadu da se ubuduće ispravnije nada i njeguje mudriji i pametniji strah nego prije.“

Na to opet reče Majka: „Blagoslovljen bio Ti, moj Sine, od svakog stvorenja i nebu i na zemlji što si na osnovi svoje pravednosti razbojniku vratio ove tri stvari; zato Te molim da se udostojiš pružiti mu i svoje milosrđe jer ništa ne činiš bez pravednosti. Pruži mu pomoću svojeg milosrđa zbog moje molitve jednu milost i drugu zbog Tvojeg sluge koji me moli da molim za razbojnika. Treću milost pak u pruži za suze i molitve moje kćeri, Tvoje zaručnice.“

Sin joj odgovori: „Blagoslovljena bila Ti, najdraža Majko, gospodarice anđela i kraljice svih duhova. Tvoje riječi su mi slatke kao najbolje vino, ukusne iznad svega što se može misliti i isprobati u svoj mudrosti i pravednosti. I blagoslovljena bila Tvoja usta i Tvoje usne iz kojih izlazi sve milosrđe prema bijednim grešnicima. Ti si istinski slavljena kao Majka Milosrđa jer gledaš na bijedu svih i pokrećeš me na milosrđe. Moli zato, što želiš, jer Tvoja ljubav i molitva ne mogu biti uzaludni.“

Na to odgovori Majka: „Ovaj razbojnik, moj Gospodine i moj Sine, stoji u velikoj opasnosti ako njegova noga i pokazuje dva traga; zato mu, da bi mogao čvršće stajati, daj ono što mi je najdraže, to jest Tvoje presveto Tijelo koje si primio od mene bez ikakve pohlepe u svoj čistoći prema svojem božanstvu. To Tvoje tijelo je najpripravnija pomoć bolesnima; slijepima daje vid, gluhima sluh, hromima hodanje, rukama rad, ono je vrlo jak i drag flaster od kojeg bolesni vrlo brzo ozdravljuju. Pruži mu dakle prvo da u sebi osjeti pomoć i da se u njoj obraduje u žarkoj ljubavi. Drugo, molim da mu može biti pružen mir od žara njegova tijela zbog onih koji Te za njega mole.“

Sin opet odgovori: „Najdraža Majko, Tvoje riječi su u mojim ušima slatke kao med, ali budući da sam pravedan i ništa Ti se ne može odbiti, želim se kao mudar gospodar savjetovati sa sobom, ne zato jer je kod mene neka promjena ili što Ti ne znaš i ne vidiš sve u meni, već odgađam zbog zaručnice koja je ovdje da bi mogla razumjeti moju mudrost.“

Categories: