Priluka


KNJIGA ŠESTA - 22. poglavlje

Krist na molitve svoje Majke prima određenog biskupa koji je lišen dobrih djela, ali je na novo obraćen na kajanje i svetu namjeru života te ga oblači milosrđem i božanskom slatkoćom tako što ga uči kako treba živjeti ponizno bez pohlepe i kako svoje podređene kad pogriješe treba kazniti s milosrđem i pravednošću.

Sin reče: „Onaj prelat za kojeg ti, moja zaručnico, moliš, već mi se okrenuo na trostruk način. Prvo, kao gol čovjek; drugo, kao muškarac koji u ruci drži mač, treće, kao jedan koji pruža ruku i moli za oprost.

Zato mu se sad zbog molitve svoje Majke okrećem kao majka onome kao izgubljenom sinu koji je opet nađen i iako je moji apostoli za njega žrtvovali svoje molitve, ali postigli malo milosti za njega jer je, nakon što je primio visoki položaj u mojoj Crkvi, bio je protiv mene i nije se založio za nju kao dobar prelat; zato ću ga sad odjenuti da ne bude gol. Njegova golotinja je nedostatak dobrih djela jer je njegova duša trebala biti odjevena vrlinama. Iako se njoj čini da je odjevena, pred mojim očima je gola i zbog molitve moje majke i moji svetih sad ću joj pružiti pomoć da bi mogao biti pokriven i odjeven jer mi je došao gol. K meni dolazi gol onda kad si misli ovako: 'Nemam ništa dobro od sebe, ne mogu ništa dobro bez Boga i nisam dostojan nikakvog dobra i kad bih znao kako bih se mogao svidjeti Bogu i što mu se sviđa, rado bih to učinio i ako bih trebao umrijeti.' Tako misleći dolazi gol k meni i zato ću mu se požuriti u susret i odjenuti ga.

Imao je i mač u rukama kad je razmišljao o strogosti mojeg suda i govorio se: 'Božji sud je nepodnošljiv, a bijeg nemoguć; zato ću rado učiniti sve što Bog od mene želi i sve što sam spreman sa svojom volju za Njegovu jer nemam dobrih djela; neka bude po Njegovoj, ali ne po mojoj volji!' Ova misao i ova volja odnijeli su od njega mač moje strogosti i pružili mu moje milosrđe.

Treće, pružio je ruku kad je kod sebe učinio slijedeće razmišljanje: 'Znam da sam griješio preko mjere i da sam vrijedan suda; uzdajući se samo u Tvoju dobrotu, Gospodine Bože, nadam se pomoći jer nisi odgurnuo svog progonitelja Pavla, niti si prezreo grešnicu Magdalenu. Zato se Gospodine okrećem Tebi da mi činiš po svojoj velikoj ljubavi i milosrđu.'

Zbog ovih misli i ove želje pružit ću mu ruku svoga milosrđa i umnožit mu svoju slatkoću ukoliko samo muževno bude ispunio slijedeće tri stvari koje imenujem. Prvo, mora od sebe odnijeti svaku oholost i častohleplje i primiti istinsku poniznost; drugo, iz svog srca treba udaljiti sve pohlepe da bi dodijeljene mu vremenite stvari mogao imati kao dobar domaćin koji može svom gospodaru dati račun; treće, treba se brinuti da ne zanemaruje svoje, niti grijehe svojih podređenih, već popravi pravednošću i milosrđem i razmišlja o mojim djelima koje sam učinio carinicima i bludnicama okupljenim oko Mene, ali sam ih u svojoj pravednosti odbio oholima. Nije li pisano da sam jednom koji mi je došao i rekao: 'Učitelju, želim te slijediti kamo ideš!', odgovorio: 'Ne, jer lisice imaju svoje jazbine.'? I zašto sam ga odbio ako ne zato jer sam u njegovom srcu i njegovoj volji vidio da je htio imati slavu i uzdržavanje bez rada? I zato je iz pravednosti odbačen od mene. Tako treba učiniti i on. Jer kad mu dođe grešnik koji se ponizi i pod izlaganjem odgovarajućeg popravljanja moli za oprost, dužan mu je iskazati milosrđe. No koga je zatekao u volji da ostane u griješenju i tko se ne želi popraviti, toga na primjeren način i pametno kazniti bičevima ili mu nametnuti novčanu kaznu. Ipak se treba čuvati da takva kažnjavanja ne čini iz pohlepe, već iz ljubavi i pravednosti; također novac treba primijeniti u takve potrebe da bi Bogu mogao dati dobar račun, doduše tako da onaj po pravednosti grešniku oduzet novac bude mudro uporabljen u božanske potrebe. Ako se onaj koji je jednom kažnjen novcem ne bi htio popraviti, onda mu treba oduzeti primanja i visoki položaj tako da postane na sramotu kao magarac koji se kad nosi zlatno sedlo smatra nečim vrlo važnim, ali kojega se nakon oduzimanja sedla opet pušta da slobodno trči kao nerazumnu životinju koja je bio prije. Tako činim i ja, stvoritelj svih stvari. Jer prvo kažnjavam čovjeka kroz vremenite stvari, kroz bolest i ono što je protiv njegove volje; i ako se onda ne želi popraviti, oduzimam svoje milosrđe od njega i predajem ga kazni koja mu je iz pravednosti pripremljena.“

Categories: