KNJIGA ŠESTA - 20. poglavlje
Majka Milosrđa govori kako čovjek koji ima kajanje i volju popraviti se, ali je hladan u pobožnosti i Božjoj ljubavi, treba tražiti da postigne od Boga iskricu božanske vatre pomoću čestog razmišljanja o Kristovoj patnji. Time je duša zagrijana božanskim žarom i dojena prsima Djevice, to jest vrlinom straha Božjeg i poslušnosti.
Djevica Marija reče: „Ja sam kao majka koja ima dva sina. No oni ne mogu dohvatiti njezina prsa jer su vrlo hladna, a i žive u hladnoj kući. Majka ih ipak voli tako jako da bi, ukoliko bi bilo moguće, za dobro svojih sinova odsjekla prsa. Ja sam zaista Majka Milosrđa jer se smilujem svim bijednicima koji mole za oprost. Kao da imam dva sina; kod jednoga je kajanje kad griješe protiv moga Sina; kod drugoga volja popraviti ono što se sagriješilo. Sama ta dva sina su vrlo hladna jer nemaju toplinu ljubavi, nemaju želju za božanskom radošću i kuća njihove duše je tako nezagrijana od plamena božanske utjehe da ne mogu primiti moja prsa. No budući da sam milosrdna, otišla sam svojem Sinu i rekla: 'Moj Sine, hvala Ti i čast za svu ljubav koju si mi iskazao. Imam dva sina; smiluj im se jer zbog svoje hladnoće ne mogu primiti majčina prsa.' Onda moj Sin odgovori: 'Voljena Majko, zbog Tebe ću u njihovu kuću baciti iskricu iz čega se može zapaliti bogata vatra. Zato neka se upali iskrica i uzdrži i neka grije tvoje sinove da bi mogli primiti Tvoja prsa.'“
Potom je Majka razgovarala sa zaručnicom i reče: „Onaj za kojeg moliš je prema meni imao posebnu pobožnost i iako se doveo beskrajno mnogo bijede, ipak se uvijek uzdao u moju pomoć i osjećao je prema meni određenu toplinu, nasuprot tome prema tome nije imao ljubavi niti božanskog straha pred Njim; da je onda bio pozvan sa svijeta, kraj svojih bi zlih djela bio mučen bez kraja. No budući da sam puna milosrđa, nisam ga zaboravila i radi mene je u njemu još poneka nada dobrog ako si osobno želi pomoći; jer sad ima kajanje za počinjene grijehe i volju popraviti se, ali on je još prehladan u ljubavi i pobožnosti i zato da bi se mogao zagrijati i primiti moja prsa, u kuću njegove duše mora biti bačena iskra, to jest u njegovu pamćenju treba često biti razmatranje patnje moga Sina. Treba razmatrati kako je Sin Božji i Sin Djevice, koji je s Ocem i Duhom Svetim, patio; kako je bio uhvaćen i primio pljuske i bio popljuvan; kako je dalje bio bičevan sve do iznutrica da je meso bilo otrgnuto bičevima; kako je pod rastrgavanjem i probijanjem svih živaca visio na križu i vičući s križa predao svoj duh. Napuhne li ovu iskricu, onda će biti topao i onda ću ga primiti na svoja prsa, to jest objema vrlinama koje sam imala, naime strahu Božjem i poslušnosti. Jer iako nikad nisam griješila, ipak sam se svakog sata bojala da ne bih riječju ili ponašanjem uvrijedila svoga Boga. Ovim ću strahom dojiti svoga sina, naime kajanje mog spomenutog pobožnika za kojeg moliš da ne osjeća samo kajanje zbog toga što je loše postupao, već da se boji kazne i da s boji da opet ne uvrijedi moga Sina Isusa Krista. Želim dojiti i njegovu volju na prsima moje poslušnosti jer ja sam ona koja Bogu nikad nije bila neposlušna. Zato ću dati da, ako postane topao u ljubavi moga Sina, na njega dođe poslušnost pomoću koje će biti poslušan u svemu što mu je zapovjeđeno.“
Objašnjenje
Ovaj je bio rođak gospođe Brigite, veliki svjetovnjak koji se, božanskom opomenom pokrenut na kajanje, obratio. Njegovao je reći: „Tako dugo dok sam se plašio pokore, osjećao sam se kao opterećen lancima; nakon što sam se počeo češće ispovijedati, osjećam se tako olakšano i u duši pun mira tako da se ne obazirem na časti i sramote kuće. I ništa mi nije tako slatko kao govoriti i slušati o Bogu.“ Kad je ovaj primio Božje sakramente, imao Isusa u ustima i pritom rekao: „Slatki Isuse, smiluj mi se!“, usnuo je u Gospodinu.
Categories:
Nebeske objave
