Priluka

KNJIGA ŠESTA - 18. poglavlje

Krist kaže zaručnici da su redovnici i drugi duhovnici, koji od Duha Svetoga primaju utjehu, a Bogu ne žele za to zahvaliti, već tu milost smatraju malenom, u njoj se umišljaju i zabavljaju se u svijetu, također su siti duhovnog života, slični žednom, nezahvalnom jadniku koji nakon što kuša napitak, pogrdno ga šprica davatelju u oči.

„Postoje neki koji su kao siromašan čovjek koji trpi žeđ; domaćin koji čuje njegov glas pruža mu najbolji napitak koji ima. Nakon što je ovaj primio i kušao napitak, govori. 'Napitak mi se ne sviđa i ne zahvaljujem ti za to.' I tako baca napitak davatelju u oči i sramotom vraća ljubav. Domaćin, blag čovjek, podnosi sramotu i misli ovako: 'Gledaj, moj gost me teško uvrijedio; ali neću mu se osvetiti prije nego što obojica dođemo pred suca i bude vrijeme suda.' I time si pere mrlju s lica i čela i briše se. Tako mi sad čine mnogi redovnici; jer u svojem siromaštvu i prijeziru i kod proturječja svijeta me zovu i govore: 'Gospodine, sa svih strana nam dolazi nevolja i prijezir, daj nam poneku utjehu.' Tada iz velikog milosrđa imam sažaljenje nad njima i pružam im najbolje vino, to jest Duha Svetoga čija slatkoća ispunja njihove duše, čiji žar čini da se brinu o prijeziru i siromaštvu. No kad su kušali vino moga Duha i imali ga jedno vrijeme, omalovažavaju ga i ne zahvaljuju mi, već mi ga prosuju u lice jer se premišljaju i žele radije biti sa svijetom i umišljaju se zbog milosti koju imaju. Tako mi čini i onaj kojega poznaješ. Kad je bio siromašan i napušten, tješio sam ga svojim Duhom, kad je bio prezren i nije imao radost duše, osvježio sam ga svojom radosti; jer iako ne govorim ljubaznijim glasom niti se moje riječi čuju javno, ipak moj Duh opominje u mojim odabranima s unutarnjim ulijevanjem da čine dobro i pokreće ih jačajući prema još višem. Ali onaj, nakon što je kušao moj Duh i primio milost moje utjehe, kao da ono što sam mu dao smatra ničim i premišlja si kako da mi moj napitak prosuje u lice što dosad još nije učinio. Gledaj ovdje i razmisli kako sam strpljiv i milosrdan jer ne samo da ga strpljivo podnosim, već mu nezahvalnost vraćam dobrom. Jer sad ima veću čast i naklonost među ljudima nego prije i ono što je nužno mu se daruje više nego uobičajeno; ipak zbog toga mi služi mi služi manje nego prije. Moju milost smatra za ništa, a moju ljubav nevrijednom časti. Tako stoji kao čovjek koji si premišlja kako da napitak baci davatelju u lice i čije se srce više raduje svijet koji je napustio nego ja. Ono što je preuzeo, čini mu se teško; sit je duhovnog života. To ti još bolje pokazuje promijenjeni miris. Jer tako dugo dok mi je služio svim srcem i žarko se priljubljivao uz mene, na njegovoj se odjeći vidio određeni slađi dobar miris. To nije čudo jer anđeli, koji su puni snage, dnevno okružuju i štite Božje prijatelje. Ali sad, nakon što se njegova volja promijenila, promijenio se i miris i sad se osjeća takav miris kakvi su volja i namjera srca. No što ću učiniti ako mi se napitak prosuje u lice? Zaista, obrisat ću ga kao blag čovjek i strpljivo podnositi sve dok se ne približi vrijeme moga suda i opća odluka tako da onda nezahvalnost i preveliko samopouzdanje klevetnika postati vidljivi i pokaže se strpljivost trpećeg gospodina.“


Objašnjenje
Ovaj je bio redovnik u samostanu svetog Pavla koji je vršio pokoru i dobrim krajem otišao u mir.

Categories: